ŽIVOTOPIS

BORIS SENKER

Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je pohađao u Puli; maturirao 1966. Komparativnu književnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, a 1982. doktorirao obranivši disertaciju o kazališnom radu Milana Begovića.

Od 1971. radi kao asistent, potom docent (1983-1990), izvanredni profesor (1990-1996) te redoviti profesor (od 1996) na Katedri za teatrologiju u Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dva puta bio je pročelnik Odsjeka te u dva mandata voditelj Poslijediplomskoga i doktorskoga studija književnosti, kulture, filma i izvedbenih umjetnosti. Od 1990. radi i kao vanjski urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, prvo Bibliografije kazališta (objavljena 2004. u 2 toma) a potom Kazališnoga leksikona (u izradi).

U novinama, časopisima, enciklopedijama i leksikonima ("Telegram", "15 dana", "Prolog", "Scena" [Novi Sad], "Most", "Dubrovnik", "Balagan" [Potsdam - Regensburg], "Slavic and East European Performance" [New York], "Dialog" [Varšava] i dr. te Krležijana, Hrvatskibiografskileksikon, Hrvatski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca, Leksikon stranih pisacai Lexikon TheaterInternational[Berlin]) od 1970. objavljuje prijevode, recenzije, članke, eseje i studije, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti dvadesetoga stoljeća. Od 1985. do 1991. i ponovno od 1995. do 2000. vodio je kazališnu kroniku u književnom časopisu "Republika".

non prescription flagyl online

Znanstvene i stručne knjige (sve objavljene u Zagrebu): Redateljsko kazalište (1977, prošireno izdanje 1984), Sjene i odjeci (1984), Kazališni čovjek Milan Begović (1985), Begovićev scenski svijet (1987), Pogled u kazalište (1990), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996), Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (1996), Kazališne razmjene (2002), Pozornici nasuprot (2003), Bard u Iliriji (2006), Uvod u suvremenu teatrologiju I (1910), Teatrološki fragmenti (2011), Uvod u suvremenu teatrologiju II (1913) i dvodijelna Hrestomatija novije hrvatske drame (2000-01).

Kao stipendist Fulbrightove zaklade boravio je od siječnja do lipnja 1985. u New Yorku (na NYU). Bio je sudionik niza teatroloških i slavističkih savjetovanja u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Osijek, Split, Dubrovnik, Hvar, Pula; Udine, Rim, Pariz, Los Angeles, Boston, Washington, Providence i dr.) te nekoliko godina vodio lektorat iz književnosti na Zagrebačkoj slavističkoj školi u Dubrovniku i Puli.

U trojcu pa dvojcu s Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem napisao dvadesetak tekstova za kazalište, koje su s uspjehom izvodile kazališne institucije i glumačke družine, napose Gradsko kazalište Komedija, Zagrebačko kazalište mladih i Glumačka družina Histrion.

Dio zajedničkih farsi, komedija, drama i libreta  tiskan im je u knjigama O'kaj (Zagreb, 1975), Porod od tmine (Zagreb, 1979: Novela od stranca, Domagojada, Plut), Dvokrležje (Zagreb, 1994: Fric i pjevačica, Kerempuhovo), 3jada (Zagreb, 1995: Domagojada, Glumijada, Hist[o/e]rijada) i Tri (stare) krame (Zagreb, 1997: Trenk iliti Divji baron, Kavana 'Torso', Požar vlasti).

Samostalno napisao: Brod (Kazališna zajednica 'Brod', Mali Lošinj, 1995; snimljen i kao TV film), Pinta nova (HNK u Varaždinu, 1997), Pulisej (INK, Pula, 1998), Cabaret &TD (Teatar &TD, Zagreb, 1999), Gloriana (Hrvatsko kazalište, Pečuh, Mađarska, 2001), Fritzspiel (INK, Pula & Epilog teatar, Zagreb, 2002), TOP (Teatar &TD, Zagreb, 2003), Plautina (INK, Pula, 2003), P/lutajuće kazalište majstora Krona (Epilog teatar, Zagreb, 2006), Istarske štorice (Udruga FERR, Pula & Čakavski sabor, Žminj, 2007), 5 Hick-Star Top Girls (Udruga FERR & Arheološki muzej, Pula, 2008), Podvala Ludosti (HNK u Splitu, 2009).

Knjige drama: Pinta nova (Zagreb, 2002); Tri glavosjeka (Zagreb, 2004: Pobjednica Judit, Dandy, Gloriana), Tercet kabaret (Zagreb, 2008: Zagrebulje zagrobne [Cabaret &TD], Fritzspiel, TOP).

Nagrade: Petar Brečić  i Antun Gustav Matoš (za kazališne kronike), Marin Držić (za dramske tekstove Kerempuhovo i P/lutajuće glumište majstora Krona), Katarina Patačić (za knjigu Pinta nova), Mate Ujević (za Bibliografiju kazališta) i Marko Fotez (za ukupan teatrološki rad).

Redoviti je član HAZU od 2012. godine.