Stanojević, Ljubomir kazališni publicist rođen je  29. V. 1943., gimnaziju je završio u Osijeku, a studirao  Kazališnu organizaciju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. 

Jedan od utemeljitelja Matice hrvatske u Osijeku (1960.) i član prvog uredništva časopisa Revija (1961.), utemeljitelj Eksperimentalne scene Tribine mladih u Osijeku (1962.) gdje je i režirao (između ostalog Svršetak igre S. Becketa 1962.).  Pokretač i glavni i odgovorni urednik lista (a kasnije  časopisa) Kazalište  koji je od 1965.- 1981.  imao 154 broja, a od 1967. do umirovljenja 2010. bio je zaposlen  u HNK u Osijeku gdje je obnašao više funkcija: urednik kazališnih izdanja, urednik biltena Anale komorne opere i baleta, ravnatelj   Drame (1978-1984.) i pomoćnik intendanta Zvonimira Ivkovića (1984.-1990.).

Od 1960. i prvih članka u zagrebačkom Poletu objavio je do danas nekoliko stotina članka, prikaza, kritika, feljtona, portreta itd. na kulturnim stranicama gotovo svih hrvatskih  dnevnih novina (od  Vjesnika do Slobodne Dalmacije), tjednika (Hrvatsko Slovo, Vijenac), strukovnih mjesečnika iz područja drame i glazbe, revija i časopisa (osječka Revija, sarajevski Odjek, tuzlansko Pozorište i istoimeni novosadski list). Kontinuirano je objavljivao u  osječkom Glasu Slavonije  (1962.-2002.) gdje je dugo vremena pisao i kolumne ("Kazališne iskrice", "Kazališna očuđenja").

Uredio je na stotine kazališne knjižice za predstave: dvjestotinjak za  HNK u Osijeku  (sve premijere od 1993. do 2010, a  kasnije povremeno), te za  Dječje kazalište u Osijeku,   SLUK itd.

Njegova je trajna preokupacija osječko kazalište od početaka do danas o čemu je osim publicističkih pisao i povijesne i stručne radove. Ne samo kao profesionalac nego i kao svjedok ratnog vremena uredio je iznimno važnu publikaciju: Ratni repertoar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku 1991.–1994.  a 2002. priredio je  zbornik 95. rođendan HNK u Osijeku. Redovito je sudjelovao tekstovima  u monografskim knjigama posvećenih HNK u Osijeku (Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, 2007.), drugim monografskim izdanjima (Hrvatsko lutkarstvo, 2000;  125 godina profesionalnog baleta u Hrvatskoj, 2002.;  Hrvoje Ivanković Marin Carić, 2011.) ili zborničkim izdanjima kao što su Portret umjetnika  u drami (o Anđelku Štimcu, 1996. te Franu Krtiću i Giti Šerman Kopljar   1998.) te Krležini dani (1992., 1995.)

Dobitnik nagrada:  Majska nagrada mladih (1969.) Nagrada HNK u Osijeku 7 prosinca (1970.), Nagrada Oslobođenja Osijeka za časopis Kazalište (1970.), Pečat Grada Osijeka za osobit doprinos kulturnom životu grada Osijeka i očuvanju kazališne baštine (2015).  Dugogodišnji je član Hrvatskog novinarskog društva (od 1975.) i HDKKT (1980.).

Izbor iz literature o Ljubomiru Stanojeviću:

  • Narcisa Bošnjak „Veliki jubilej tihog slavljenika“, 40 godina profesionalnoga angažmana Ljubomira Stanojevića u Hrvatskome narodnome kazalištu u Osijeku“, Hrvatsko glumište, 32-34/2007, str. 115-117.
  • Narcisa Bošnjak „Život trajno posvećen kazališnoj umjetnosti!“ Glas Slavonije, 17.02.2007.
  • Igor Mrduljaš „O tihom čovjeku iz Osijeka“ Hrvatsko slovo, 16.02.2007.
  • Davor Špišić „Skladište pamćenja i zagubljenih standarda“ Književna revija 1-2/2003, str. 205-206.
  • B. Stanić „Tako potrebne 'pratiteljice' predstave“, Glas Slavonije 28.04.1999.
  • Antonija Bogner Šaban Kazališni Osijek, AGM, Zagreb, 1997.
  • Igor Mrduljaš „Između htijenja i mogućnosti“ u Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj (priredio Branko Hećimović), Sterijino pozorje – Izdavački centar Rijeka, Novi Sad, 1987., str. 464.
  • Dragan Mucić „Tredicija koja traje“ Revija, 12/1987. str. 984.
  • Nedjeljko Fabrio „Programnost poslijeratnih hrvatskih kazališnih časopisa“ u Kazalištarije, HDKKT, Zagreb, 1987., str. 205.
  • Jozo Puljizević „Osječani znaju kako se to radi“ Oko, 13.02.1974.
  • Nikola Batušić „Hrvatski poratni kazališni časopisi“, Scena, 2-3/1974.