Stanojević, Ljubomir, kazališni publicist, rođen je 29. V. 1943., gimnaziju je završio u Osijeku, a studirao Kazališnu organizaciju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu.

Jedan od utemeljitelja Matice hrvatske u Osijeku (1960.) i član prvog uredništva časopisa Revija (1961.), utemeljitelj Eksperimentalne scene Tribine mladih u Osijeku (1962.) gdje je i režirao (između ostalog Svršetak igre S. Becketta 1962.). Pokretač i glavni i odgovorni urednik lista (a kasnije  časopisa) Kazalište  koji je od 1965.- 1981.  imao 154 broja, a od 1967. do umirovljenja 2010. bio je zaposlen  u HNK u Osijeku gdje je obnašao više funkcija: urednik kazališnih izdanja, urednik biltena Anale komorne opere i baleta, ravnatelj Drame (1978-1984.) i pomoćnik intendanta Zvonimira Ivkovića (1984.-1990.).

Od 1960. i prvih članaka u zagrebačkom Poletu objavio je do danas nekoliko stotina članka, prikaza, kritika, feljtona, portreta itd. na kulturnim stranicama gotovo svih hrvatskih  dnevnih novina (od Vjesnika do Slobodne Dalmacije), tjednika (Hrvatsko slovo, Vijenac), strukovnih mjesečnika iz područja drame i glazbe, revija i časopisa (osječka Revija, sarajevski Odjek, tuzlansko Pozorište i istoimeni novosadski list). Kontinuirano je objavljivao u osječkom Glasu Slavonije  (1962.-2002.) gdje je dugo vremena pisao i kolumne (“Kazališne iskrice”, “Kazališna očuđenja”).

Uredio je na stotine kazališnih knjižica za predstave: dvjestotinjak za  HNK u Osijeku  (sve premijere od 1993. do 2010, a  kasnije povremeno), te za  Dječje kazalište u Osijeku, SLUK, itd.

Njegova je trajna preokupacija osječko kazalište od početaka do danas o čemu je osim publicističkih pisao i povijesne i stručne radove. Ne samo kao profesionalac nego i kao svjedok ratnog vremena uredio je iznimno važnu publikaciju: Ratni repertoar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku 1991.–1994. a 2002. priredio je  zbornik 95. rođendan HNK u Osijeku. Redovito je sudjelovao tekstovima u monografskim knjigama posvećenih HNK u Osijeku (Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, 2007.), drugim monografskim izdanjima (Hrvatsko lutkarstvo, 2000;  125 godina profesionalnog baleta u Hrvatskoj, 2002.; Hrvoje Ivanković Marin Carić, 2011.) ili zborničkim izdanjima kao što su Portret umjetnika u drami (o Anđelku Štimcu, 1996. te Franu Krtiću i Giti Šerman Kopljar  1998.) te Krležini dani (1992., 1995.)

Dobitnik nagrada:  Majska nagrada mladih (1969.), Nagrada HNK u Osijeku 7. prosinca (1970.), Nagrada Oslobođenja Osijeka za časopis Kazalište (1970.), Pečat Grada Osijeka za osobit doprinos kulturnom životu grada Osijeka i očuvanju kazališne baštine (2015). Dobitnik je Demetrove nagrade za životno djelo (2018.) Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa čiji je član od 1980. godine.Kao profesionalni novinar član je Hrvatskoga novinarskog društva (od 1975.)