Demetrovom nagradom HDKKT-a za godišnje ostvarenje 2024. godine nagrađena je
Lada Čale Feldman
Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu dr. sc. Višnja Kačić Rogošić, dr. sc. Martina Petranović i Ivana Slunjski (predsjednica povjerenstva) na sjednici održanoj 16. svibnja 2024. godine donijelo je odluku da se Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa 2024. godine dodijeli istaknutoj članici Društva, književnoj teoretičarki, teatrologinji i profesorici na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu LADI ČALE FELDMAN za prijevod knjige Patricea Pavisa Suvremena režija (2022) i za autorsku knjigu Hiniti i biti (2023).
Nagrada se sastoji od povelje, skulpture Martina Babića i novčanoga iznosa.
Životopis
Lada Čale Feldman profesorica je teatrologije te predstojnica Katedre za dramatologiju i teatrologiju na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1991. do 2005. radila je kao znanstvenica u Institutu za etnologiju i folkloristiku, istodobno predajući u Centru za ženske studije, na Filozofskom fakultetu te na Institutum studiorum humanitatis u Ljubljani. Njezini su istraživački interesi teatrologija i izvedbeni studiji, feministička kritika i književna teorija, na koje teme objavljuje na hrvatskom, engleskom, njemačkom, talijanskom i francuskom jeziku.
Autorica je više knjiga: Brešanov teatar (1989), Teatar u teatru u hrvatskom teatru (1997), Euridikini osvrti (2001), Femina ludens (2005), U san nije vjerovati (2012), Onkraj pozornice (2019) i Hiniti i biti (2023), te dviju knjiga u suradništvu, s Moranom Čale U kanonu, studije o dvojništvu (2008) i s Anom Tomljenović Uvod u feminističku književnu kritiku (2012). Urednica je dviju glumačkih monografija (Tonko Lonza, 2011. i Neva Rošić, 2014) te suurednica nekoliko tematskih brojeva znanstvenih časopisa i zbornika, na hrvatskom i na engleskom jeziku, među kojima se izdvajaju Fear, Death and Resistance: an Ethnography of War, Croatia 1991–92 (1993), s Ines Prica i Reanom Senjković, i Misperformance, Essays in Shifting Perspectives (2014), s Marinom Blaževićem.
Bila je predsjednica Hrvatskog semiotičkog društva, članica direktorskog odbora međunarodnog udruženja Performance studies international, a organizirala je i nekoliko konferencija, među kojima i 15. Godišnju konferenciju PSi, posvećenu pojmu “misperformance” odnosno “izvedba ukrivo”, koji je ušao u skupinu ključnih koncepata izvedbenih studija (usp. natuknicu napisanu s M. Blaževićem za Performance Studies. Key Concepts, Words, and Theories, 2014, ur. Brian Reynolds, Palgrave Macmillan).
Članica je uredništva časopisa Umjetnost riječi, a povremeno i prevoditeljica. Dobitnica je četiriju nagrada, među kojima jedne međunarodne (Petar Brečić, 2002, Martin Stevens, 2005, s Maxom Harrisom, Godišnja nagrada Filozofskog fakulteta, 2008, Marko Fotez, 2020).
Obrazloženje Demetrove nagrade HDKKT-a za godišnje ostvarenje 2024.
Dvostruki autorski pothvat
Predstavljajući Ladu Čale Feldman u prvom ćemo redu istaknuti da je riječ o uglednoj hrvatskoj književnoj teoretičarki i teatrologinji te dugogodišnjoj profesorici teatroloških kolegija na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, no, kao što gdjekad i sama samozatajno i gotovo pa bismo mogli reći “uzgred” navodi u biografiji, Lada Čale Feldman povremeno se javlja i kao prevoditeljica s francuskoga i engleskoga na hrvatski jezik. Obično su posrijedi birane stručne ili znanstvene studije, eseji i knjige iz područja teorije književnosti i kazališta, odnosno izvedbenih umjetnosti među kojima ovom prigodom možemo izdvojiti tekst “Autobiografski sporazum” Phillipea Lejeunea ili knjigu Kritika i istina Rolanda Barthesa. Osim toga, Lada Čale Feldman okušala se i kao prevoditeljica književnih tekstova, točnije dramskih djela i libreta, i to nerijetko u povodu njihove neposredne scenske izvedbe, primjerice libreta Gounodove opere Romeo i Julija ili drame Enigmatske varijacije Érica-Emmanuela Schmitta za Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Sudjelovala je i u priređivanju prijevoda hrvatskih djela na strane jezike, kao što je redaktura prijevoda Držićeva Skupa na francuski jezik, a kad su u pitanju prijevodi, spremno će se upustiti u potragu za starijim i neobjavljenim prijevodima igranim u kazalištu kako bi svojim studentima omogućila čitanje svjetski relevantnih autora i djela čiji prijevodi nisu dostupni na hrvatskom jeziku u tiskanome izdanju, a prema potrebi prevest će ih i sama, kao i stručne članke ili njihove dijelove. Napokon, problematikom prevođenja dramske književnost i kulturoloških transfera iz jedne jezične sredine u drugu Lada Čale Feldman bavila se i u znanstvenim studijama – posebice kad je riječ o Molièreovim djelima u hrvatskome kontekstu – naglašavajući složenost i odgovornost čina prevođenja te ističući višeznačnu i dalekosežnu važnost njegova zaloga za nacionalnu književnost, kazalište, jezik i kulturu uopće. U tome kontekstu valja promatrati i njezin temeljit, promišljen, istraživački – a kako će otkriti već i najpovršniji razgovor s prevoditeljicom – i strastven rad na prevođenju kapitalne studije La mise en scène contemporaine jednoga od vodećih svjetskih teatrologa Patricea Pavisa. Prijevod Lade Čale Feldman objavljen je 2022. godine pod naslovom Suvremena režija u respektabilnoj Biblioteci Mansioni Hrvatskoga centra ITI.
U vrijeme kada zaslužan prevoditeljski rad nerijetko biva slijepom pjegom hrvatske kulturne scene, kada se stručna literatura sa stranih jezika razmjerno malo i rijetko prevodi, napose unutar vrlo uskog i specijaliziranog područja kao što je to teatrologija, i kada hrvatski jezik uopće, a unutar toga i jezike pojedinih struka, preplavljuju neprevedeni, neadekvatno ili pogrešno prevedeni pa i neshvaćeni termini sa stranih jezika, ponajviše engleskoga, pothvat prevođenja Pavisove opsežne i iscrpne studije o brojnim aktualnim pojavama u suvremenome teatru posljednjih nekoliko desetljeća upravo je kapitalan prinos hrvatskoj teatrologiji i nacionalnoj kulturi, kako na razini uvođenja Pavisovih razmatranja o suvremenoj režiji, scenografiji, glumi, medijima i tehnologiji u kazalištu te teatru uopće u hrvatski javni prostor tako i na razini prevođenja kompleksnoga strukovnog pojmovlja i instrumentarija suvremenih izvedbenih umjetnosti u hrvatski jezik. Prijevod Lade Čale Feldman utoliko valja uzeti i razumjeti i kao golem prilog uspostavljanju, rezimiranju i sistematiziranju teatroloških znanja o brojnim aspektima suvremene scenske prakse i preciznijem utvrđivanju, definiranju, razgraničavanju ili pojašnjavanju ključne terminologije i metodoloških alata izvedbenih umjetnosti, odnosno standardizaciji njihove uporabe u hrvatskom jeziku, štoviše kao autorski prinos od iznimnoga značenja za širu hrvatsku kazališnu i akademsku zajednicu, počevši od studenata umjetničkih akademija i humanističkih studija preko praktičara aktivnih u različitim sferama kazališne umjetnosti do kazališnih kritičara, teoretičara i povjesničara.
Kako je već naznačeno, Lada Čale Feldman se u znanstvenim istraživanjima također doticala fenomena prevođenja, shvaćenog kao čin otkrivanja, tumačenja pa i adaptacije izvornika i kao oblik kulturnog prijenosa i svojevrsnog sjecišta kultura, a tom se temom nastavila baviti i u autorskoj knjizi Hiniti i biti objavljenoj 2023. godine u izdanju nakladničke kuće Disput. U knjizi osovljenoj ponajprije oko fenomena glume i njegovih različitih pojavnosti i aspekata objedinjeno je dvanaest autoričinih studija što se iz različitih teorijskih perspektiva i tragom odabrane dramske, prozne, filozofske, kazališne i filmske građe nastale od antike do danas obraćaju ideji hinjenja i bivanja, sažetoj u naslovnoj sintagmi knjige i razloženoj u kontekstu autoričine cjeloživotne i u hrvatskome znanstvenoistraživačkom prostoru prepoznatljive zaokupljenosti proučavanjem glume, rodnih politika, umjetničke intermedijalnosti i strukovne interdisciplinarnosti. Nastajale tijekom posljednjih nekoliko godina autoričina znanstvenoistraživačkoga rada u različitim prigodama – mahom znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu – studije u knjizi k tome su i čvrsto usidrene u tri veće konceptualne cjeline koje ujedno čine tri dijela knjige redom posvećena inovativnim komparativnim čitanjima dramskih djela iz hrvatske i svjetske dramske književnosti, viševrsnim teorijskim problematiziranjima filozofije glume i glumačke prakse u različitim kazališnopovijesnim razdobljima ili autorskim poetikama te minucioznom raščlanjivanju samoga medija dramskoga stvaralaštva i njegovih mnogolikih formalnih permutacija i kulturoloških potencijala.
U knjigom obuhvaćenim studijama Lada Čale Feldman uhvatila se istraživanja mahom nepoznatih ili veoma slabo, fragmentarno, marginalno ili jednostrano obrađenih problemskih mjesta hrvatske književne i kazališne kulture, iznjedrivši tekstove koji sustavno, metodično i obuhvatno iznose nove spoznaje, kritički revidiraju i revaloriziraju vladajuća stajališta i uvjerenja i/ili teorijski rasvjetljavaju razmatranu tematiku. Autorica je podjednako suverena u argumentima i relevantna u zaključcima bez obzira bavi li se reinterpretacijama ili komparatističkim čitanjima hrvatskih i europskih dramskih tekstova kao što su dubrovačke frančezarije, hrvatska komediografija s kraja 18. stoljeća, Ibsenova Nora ili Marinkovićeve Inspektorove spletke, propitivanjem predodžbi rodnih, kulturnih ili ideoloških konstrukata u književnome diskursu i izvedbi, kao što su fenomen precioznosti, figura i uloga lika majke i institucija braka, ili pak revizijama postojeće znanstvene i kritičke percepcije različitih tekstova i kazališnih i kulturnih izvedbi. Njezini radovi stoga popunjavaju historiografske, teorijske ili recepcijske bjeline u sagledavanju procesa adaptacije i prelaska iz jednoga umjetničkog medija u drugi (proza na sceni, kazalište u prozi i na filmu, gluma u teatru i na filmu, dodirivanja, prelaženja i premrežavanja književnosti, kazališta i filma) ili transfera iz kulture u kulturu, napose kad je riječ o međuodnosu tzv. centra i periferije (hrvatski dramski tekst na inozemnoj sceni), te propituju fenomen dramskoga i status dramskoga teksta u odnosu ne samo spram proze i poezije ili postdramskoga te izvedbe i kazališne predstave već i naspram tradicije same drame i kazališta. Analizama pak glumačke umjetnosti iz očišta feminističke teorije, primjerice istraživanjima utjecaja koji varijabilna ideološka ozračja mogu imati na oblike ženskoga glumačkog samopredstavljanja, te utvrđivanjem i objašnjavanjem geneze pojedinih prevratničkih mjesta u povijesti glumačkih praksi i poetika, kao što su gluma kao impersonacija, impersonalni oblici izvedbene prakse ili izvedba kao izraz glumčeva jastva, bitno pridonosi preciznijem poimanju i razumijevanju glumačkoga stvaralaštva, jedne od okosnica njezine knjige i jedne od autoričinih trajnijih istraživačkih preokupacija.
Znanstvena čitanja nacionalne i svjetske književne, kazališne i filmske produkcije ponuđena u knjizi Hiniti i biti zasnovana su na aktiviranju raznovrsne i bogate mreže teorijskih pristupa i metodoloških resursa iz područja izvedbenih studija, teatrologije, književne analize, književne antropologije, feminističke teorije, psihoanalize pa i filmologije i filozofije, kojima autorica barata suvereno i autoritativno, s preciznošću dubinskog ovladavanja rabljenim pojmovljem i konceptima i sa širinom poznavanja najaktualnijih analitičkih alata. Valja također naglasiti da je riječ o autorici koja od početka profesionalne karijere akribično, sustavno i dosljedno obogaćuje hrvatski znanstvenoistraživački prostor ucjepljivanjem različitih teorijskih modela i metodoloških oruđa u šaroliki korpus nacionalnoga koliko i internacionalnoga umjetničkog stvaralaštva, ali nikada ne robujući importiranim analitičkim konceptima, nego usporedo s njihovom primjenom uzvratno produbljuje i propituje njihovu operativnost i razložnost. Štoviše, različita metodološka i teorijska pitanja vlastite (inter)disciplinarne prakse, kako njezinih dosega tako i njezinih aporija, nerijetko su, uključivši i posebno nadahnute pasaže ove knjige, u samome žarištu autoričina znanstvena zanimanja.
Znanstveni diskurs Lade Čale Feldman odlikuje semantički gusto usložnjen, ali pojmovno pedantno precizan i analitički nedvosmislen stil izlaganja, teorijski i faktografski višesmjerno potkrijepljeno, ali izvorno zasnovano iznošenje pretpostavki, argumenata i zaključaka, kao i snažna markiranost istraživačkom zatravljenošću temom, a gdjekad i polemičnim ekskursima, što rečeno znanstveno štivo istodobno čini i interpretativno zahtjevnim i uzbudljivim za čitanje i gonetanje.
Prijevod knjige Suvremena režija i knjiga Hiniti i biti i samostalno i zajedno čine dvostruki autorski pothvat, od vitalnoga značenja i za razumijevanje hrvatske kazališne umjetnosti i za unapređenje hrvatske teatrologije, temeljem kojega je povjerenstvo za dodjelu Demetrove nagrade jednoglasno odlučilo da se Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje 2024. godine dodijeli upravo Ladi Čale Feldman.
