2013. Igor Mrduljaš

Demetrovu u nagradu za životno djelo HDKKT za 2013. godinu dodijeljena je

Igoru Mrduljašu

Tijek odlučivanja:

Na temelju pravilnika Demetrove nagrade za životno djelo HDKKT, usvojenog na godišnjoj skupštini HDKKT 27.06. 2012., Upravni odbor udruge je na svom sastanku od 13.03.2013. imenovao Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu: Boris Senker, Sanja Nikčević i Boris B. Hrovat.

Sastanak povjerenstva održan je u srijedu 22. 07. 2012. u prostorijama Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 13-14 sati. Sastanku su prisustvovali svi članovi, a Boris Senker izabran je za predsjednika povjerenstva. Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da je dobitnik Demetrove nagrade za životno djelo za 2013. godinu Igor Mrduljaš!

Nagrada se sastoji od povelje i skulpture (rad Martina Babića) te novčanog iznosa od 10.000,00 kuna.

Svečano uručenje biti će 13.06.2013. (četvrtak) kao svečani i završni dio izborne skupštine HDKKT u Zagrebačkom kazalištu lutaka.

Izvješće sastavila:

Sanja Nikčević

Biografija

Igor Mrduljaš rođen je 1945. godine u Splitu. Od 1950. do 1972. živi na Rijeci, 1973.-1975. u Varaždinu, od g. 1975. u Zagrebu. Tajnik Zavoda za industrijsku pedagogiju na Rijeci (1970.-1972.), voditelj promidžbe i urednik kazališnih izdanja Narodnog kazališta Augusta Cesarec u Varaždinu (1973.-1975.), dramaturg i v.d. ravnatelja Zagrebačkog kazališta mladih (1975.-1993. i 1993./94.), pomoćnik ministra informiranja (1990.-1992.), pomoćnik ministra kulture za informiranje (1992.), načelnik Odjela za posebne oblike ratovanja Političke uprave Minstarstva obrane (1994.-1997.), zamjenik predstojnika Ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske (1997.-2001.), a od 2001. do 2012. pomoćnik ravnatelja Zagrebačkog kazališta lutaka.
Od 1968. objavljuje glumišne prosudbe u studentskim listovima, potom u dnevnicima i tjedniku Telegram, programu Radio-Zagreba, a teatrologijske oglede i studije u domaćim i zgodimice u stranim kazališnim časopisima i publikacijama. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima (Dani hvarskoga kazališta, Krležini dani, Suvremena hrvatska drama, Šoljanovi dani i dr.). Uređivao kazališnu rubriku u riječkim časopisima Riječka revija i Kamov, te kazališna izdanja riječkoga, varaždinskoga i HNK u Zagrebu. Uređivao knjižnicu Građa za portret glumca Međunarodne slavističke škole. Član uredništva kazališnoga časopisa Prolog, glavni urednik Novoga prologa. Stalni suradnik Zavoda za književnost i teatrologiju HAZ Odsjeka za povijest kazališta… HAZU), izvršni urednik Teatrologijske biblioteke Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa (1979.-1991.) i suurednik Glumišne knjižnice Prolog nakladnika AGM (1994.-1998.). Glavni urednik revije za lutkarstvo LuKa (1997.-2006.) Stalni kolumnist Hrvatskoga slova od prvoga broja (Hrvatsko glumište – trinaest godišta) i zamjenik urednika (za kulturu).
Osnovao i vodio riječku Studentsku eksperimentalnu kazališnu scenu (1967.-1969.) i s Tahirom Mujičićem lutkarski cabaret Mmanipuli (1985.-1988.). Piše dramske tekstove za djecu i odrasle, priređuje dramske prilagodbe proznih djela.
Tajnik (1976-1991) i predsjednik Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa (2005.-2011.). Član Međunarodne udruge kazališnih kritičara (AICT) i Društva hrvatskih književnika.

Objavio knjige:

  1. Sto godina kazališta u Varaždinu. Narodno kazalište „August Cesarec”, Varaždin, 1973.
  2. Dramski vodič. Izbor iz hrvatske dramatike XX. Stoljeća, Hrvatsko društvo dramskih kritičara i teatrologa, Zagreb, 1978. (englesko izdanje 1979., dopunjeno hrvatsko izdanje AGM/HDKKT, Zagreb, 1984.)
  3. Zagrebački kabaret, slika jednog rubnog kazališta, Znanje, Zagreb, 1984.
  4. Deset godina druženja. Teatar u gostima 1974.-1984., Teatar u gostima, Zagreb, 1984.
  5. Dubravko Dujšin, poslovi i dani, Hrvatsko društvo dramskih kritičara i teatrologa, Zagreb, 1988.
  6. Potjeh, Toporko i Neva Nevičica, AGM, Zagreb, 1994.
  7. Ad HOC cabaret. Hrvatsko ratno glumište, AGM, Zagreb, 1994.
  8. O hrvatskome glumištu, Hrvatska kulturna zaklada, Zagreb, 1999.
  9. Glumište u stupcu, Hrvatska kulturna zaklada, Zagreb, 2007.
  10. 30 godina putujućega kazališta. Teatar u gostima 1974.-2004., Teatar u gostima, Zagreb, 2004.
  11. Relja Bašić, 50 godina kazališnog i filmskog stvaralaštva, Teatar u gostima, Zagreb, 2004.
  12. Glumac i njegovo doba. Knjiga o Dubravku Dujšinu, Naklada Pavičić, Zagreb, 2006.

Obrazloženje Demetrove nagrade HDKKT za životno djelo 2013.

Kritičar, teatrolog, publicist, urednik i svestran kazališni čovjek Igor Mrduljaš u našem je kulturnom i javnom životu djelatan više od četiri i pol desetljeća – od godine 1968., kad je objavio prve osvrte na kazališne predstave u studentskom tisku, odnosno od godine 1967., kad je osnovao te do 1969. i vodio Studentsku eksperimentalnu kazališnu scenu u Rijeci.

Rođen 1945. u Splitu, mladost je proveo u Rijeci, gdje se i školovao, potom boravio u Varaždinu, a od 1975. živi i radi u Zagrebu. Bio je, između ostaloga, voditelj promidžbe i urednik kazališnih izdanja današnjega Hrvatskoga narodnog kazališta u Varaždinu, dramaturg i, kraće vrijeme, vršitelj dužnosti ravnatelja Zagrebačkoga kazališta mladih, a od 2001. do umirovljenja 2012. pomoćnik ravnatelja Zagrebačkoga kazališta lutaka. U devedesetim je godinama obnašao razne dužnosti u ministarstvima i uredima Vlade Republike Hrvatske.

Usporedo s tim poslovima neprekidno je pisao kritike, feljtone i eseje za niz hrvatskih dnevnih i tjednih listova, časopisa i drugih publikacija, od kojih je nekima bio i urednikom, te prilozima surađivao i u radijskim emisijama o kazalištu. Objavljivao je tako u “Telegramu”, uređivao kazališnu rubriku “Riječke revije” i “Kamova”, priređivao izdanja riječkoga i varaždinskog kazališta te Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a za Međunarodnu slavističku školu priredio je i nekoliko mini-monografija u nizu “Građa za portret glumca”. Od 1997. do 2006. bio je glavni urednik revije za lutkarstvo “LuKa”, kojoj je nakladnik Zagrebačko kazalište lutaka.

Kao član uredništva kazališnoga časopisa “Prolog” od 1975. i istoimene biblioteke od njezina utemeljenja 1977. godine te od 1984. suurednik, s Vjeranom Zuppom, prvih brojeva “Novoga Prologa” znatno je pridonio podizanju kulture našega pisanja o kazalištu i za kazalište na višu razinu. K tomu je, od 1979. do 1991. bio izvršni urednik Teatrologijske biblioteke Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, u kojoj je objavljeno više od trideset stručnih i znanstvenih knjiga, a suuređivao je od 1994. do 1998., s Brankom Hećimovićem i Nikolom Batušićem, Glumišnu knjižnicu Prolog, koja je, pri zagrebačkom nakladniku AGM, nastala spajanjem dvaju prijašnjih nizova – biblioteke Prolog i Teatrologijske biblioteke.

Još jedanput se okušao i u kazališnoj praksi te od 1985. do 1988. zajedno s Tahirom Mujičićem vodio Lutkarsko-erotski cabaret (LEC) Mmanipuli, po mnogo čemu izniman na našoj kazališnoj sceni. Pisao je dramske tekstove za djecu i odrasle, televizijske scenarije, a posebno se ističu njegove scenske prilagodbe djela Ivane Brlić-Mažuranić, dijelom tiskane 1994. u knjizi Potjeh, Toporko i Neva Nevičica.

Sudjelovao je na znanstvenim skupovima o drami i kazalištu, između ostalih na Danima hvarskoga kazališta, Krležinim danima u Osijeku, Suvremenoj hrvatskoj drami i Šoljanovim danima, a surađivao je i na teatrografkim, bio-bibliografskim i enciklopedijskim projektima Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

Tajnikom Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa bio je od 1976. do 1993., a njegovim predsjednikom od 2005. do 2011.

Protekla četiri i pol desetljeća svojega života Igor Mrduljaš proveo je, dakle, u hrvatskom glumištu i uz njega, ponad svega kao njegov kritičar, kroničar i povjesničar, ali i kao postojani zagovornik nacionalnoga dramskog repertoara, o čemu svjedoče dva izdanja njegova “Dramskog vodiča” iz 1984. i 1997. te “Izbor iz hrvatske dramatike XX. stoljeća”, objavljen na hrvatskom godine 1978., a na engleskom 1979.

Nastavljajući tradiciju naše povijesne publicistike te pišući na tragu, primjerice, Josipa Horvata i Ive Hergešića, Igor Mrduljaš posvetio je posebnu pažnju inače zapostavljenim temama u našoj teatrologiji. Njegova primjerna, pouzdana i živo pisana monografija o Dubravku Dujšinu, koja je također imala dva izdanja – pod naslovom “Dubravko Dujšin: poslovi i dani” objavljena je, naime, 1988., a dopunjena i pod naslovom “Glumac i njegovo doba. Knjiga o Dubravku Dujšinu” godine 2006. – iznimna je u našoj teatrologiji zbog toga što se, za razliku od većine povijesnih knjiga o kazalištu, doba u njoj prikazano ne sagledava “odozgo” iz očišta nekog autoriteta ili neke moći, intendantske, spisateljske ili redateljske, nego “odozdo”, iz očišta glumca. Isto vrijedi i za monografiju “Relja Bašić: 50 godina kazališnog i filmskog stvaralaštva” objavljenu 2004.

Knjigom “Zagrebački kabaret”, s rječitim podnaslovom “Slika jednog rubnog glumišta”, koja je nastala zahvaljujući koliko istraživanju dijelom sačuvane i rasute građe toliko i razgovorima s još živim sustvarateljima tog žanra, Igor Mrduljaš u posljednji je čas uspio otrgnuti zaboravu jedan itekako važan segment zagrebačkoga kazališta i međuratne gradske kulture. Istodobno s knjigom nastajao je i album “Kaj nam pak moreju” u nakladi Diskotalije s nizom reprodukcija i rekonstrukcija repertoara tih “vedrih pozornica”. Sliku hrvatskoga glumišta u XX. stoljeću, i središnjega i rubnog, dopunio je pak monografijama “Sto godina kazališta u Varaždinu” (1973.), “Deset godina druženja” (1984.) i “30 godina putujućega kazališta” (2004.), koje su nastale o obljetnicama Teatra u gostima, te “Ad HOC cabaret: hrvatsko ratno glumište” (1994.).

Kao kritičar, Igor Mrduljaš vrednuje predstave hrvatskoga kazališta od studentskih dana u Rijeci do danas. Objavljivao ih je u nizu već spomenutih listova i časopisa, a posljednjih dvadesetak godina stalni je kazališni kolumnist “Hrvatskoga slova”, od njegova prvog broja. Samostalan i dosljedan u svom shvaćanju kazališta kao jednog od najvažnijih segmenata nacionalne kulture i uvjeren da su upravo za opstojnost te kulture presudni supostojanje popularnog i ekskluzivnog, eksperimentalnog i tradicionalnog, domaćeg i stranog, grubog i otmjenog, ne opredjeljuje za jednu vrstu kazališta, nije promicatelj jedne struje ili jednoga trenda u kazalištu, nije izabrao jedno njegovo lice te ga posvuda i od svih traži i hvali samo njega, a sva druga lica odbacuje kao nepoželjna, nego različita lica prihvaća kao ne samo dopustiva nego neophodna. Stoga na predstave o kojima piše ne primjenjuje uvijek ista mjerila, prikladna za neke od njih a posve promašena kad je o drugima riječ, nego svakoj od njih pristupa sa stajališta izvedena iz nje same, uspoređujući ono do čega se u razmjeni između pozornice i gledališta došlo s onim do čega se moglo doći na izabranom putu. Upravo je zbog toga oštar kritičar, ironičan pa i sarkastičan kad god se suoči sa svaštarenjem, s površnošću, s nesuvislim i nedomišljenim potezima, s prozirnim, neiskrenim podilaženjem bilo komu i s drugim iskazima nepoštovanja i sebe i drugih u kazalištu. S druge strane, ne štedi na pohvalama iskrenosti, predanosti, dosljednosti, poštovanju i samopoštovanju te odgovornosti u kazalištu. Te vrline cijeni u drugih, te iste vrline i drugi cijene u njemu.

Boris Senker, predsjednik povjerenstva

Sanja Nikčević, Boris B. Hrovat, članovi povjerenstva.