Boris B. Hrovat, dobitnik Demetrove nagrade za životno djelo HDKKT, 2015.

Poštovani kolege i prijatelji,

želim zahvaliti cijenjenom Povjerenstvu, a potom i svima vama na Nagradi koju ste mi dodijelili. Zašto da krijem, duboko sam dirnut - ne postoji, uvjeren sam, važnije profesionalno priznanje od onoga koje dodjeljuju sudionici istoga pothvata, (su)putnici na istome brodu koji je oduvijek plovio nemirnim vodama. I dobro je što je tako - kazalištu su neophodno potrebni kreativni nemir i živost. Ali želim ponajprije i prije svega zahvaliti kazalištu samom, koje mi je pružilo mogućnost da sudjelujem u njegovoj velikoj pustolovini, u svojevrsnom čudu koje nikada ne može biti do kraja racionalizirano, razjašnjeno, a koje nastaje svaki put kad se priguše svjetla pozornice i glumac bude sam s publikom. Pisao sam i pišem o kazalištu i za kazalište: u moje snove, nade i aspiracije kao mlada čovjeka teatar je ušao tiho i, takoreći, ‘na mala vrata’ - da bi postupno osvajao sve više mjesta i utjecaja kako u mom radu, tako i u mojem životu. Kazalište je svečanost zajedništva, to stoji, no poput glumca, i onaj koji piše o teatru i za teatar, u trenutku kreacije sam je pred svojom publikom. Naravno, treba osjećati odgovornost - no ponajprije treba osjećati ljubav.

Ljubav za kazalište znači ostaviti iza sebe svaku aroganciju i ‘volju za moći’. Znači sudjelovati, kao promatrač ili sudionik, u jednome od tisuću lica ili mogućnosti kolektivne ‘igre uloga’ u kojoj se ogleda ili okušava suvremena civilizacija. Osjećati jedinstvenu dobrobit samoga postojanja takva fenomena kao što je kazalište, te slike vremena koja može nositi tragičku ili komičku obrazinu, ali koja je nerijetko jasnija od vremena samog, i koja zaslužuje dostojan kroničarski zapis, refleksiju, trag. U kolektivni napor kazališta unosimo sav svoj individualizam - zato ga moramo pročistiti kroz jedan - kao što su svi - iracionalan osjećaj, no autentično plemenit i ljudski, a to je ljubav. Konačno, i tu se vraćam na početak ove bilješke, treba osjećati zahvalnost prema kazalištu. U tom smislu, ja sam pobornik kazališnog integralizma: na istom smo brodu, na istom poslu. Medjutim: nismo svi jednaki, u tome je ljepota kazališta i svijeta uopće: u raznolikosti, u mnogovrsnosti i medjusobnom poštovanju, i uvažavanju razlika kao potencijalnih prednosti. Za teatar bez isključivosti.

Hvala svima još jednom. 

B. B. Hrovat, 10. 6. 2015.

non prescription prednisone cheapest price

20150613 095249

Demetrova nagrada Borisu B. Hrovatu

20150613 101328

Odluka o dodjeli Demetrove nagrade Borisu B. Hrovatu. Povjerenstvo u sastavu Boris Senker, Mira Muhoberac i Sanja Nikčević.

20150613 101448

Uručenje nagrade Borisu B. Hrovatu.

20150613 102430

Svećarski govor Borisa B. Hrovata.

20150613 103227

Ugodno druženje s čestitarima.

 20150613 103551

Ugodno druženje s čestitarima.

BORIS B HROVAT 2

Boris B. Hrovat, hrvatski kazališni kritičar, prevoditelj i književnik, rođen je u Zagrebu 1956. godine. U rodnom gradu diplomu je stekao na Pravnom fakultetu.

Boris B. Hrovat cijeli svoj radni vijek, punih 35 godina, kazalište prati, o njemu piše i prosuđuje ga kao kazališni kritičar. U svom kontinuiranu djelovanju od 1979. do danas kazališne kritike redovito je objavljivao u brojnim dnevnim novinama i tjednicima u Hrvatskoj. Cijelo desetljeće bio je stalni i glavni kazališni kritičar u dvama najutjecajnijim dnevnicima toga vremena, u Večernjem listu od 1981. do 1990. i u Vjesnika od 1990. do 1992., paralelno pišući o kazalištu i za tjednik Studio od 1986. do 1992. Nakon smanjenja prostora za kazalištu kritiku u dnevnim novinama, Boris B. Hrovat pronalazi svoj prostor na radiju te u kulturnim tjednicima, Hrvatskom slovu, odnosno Vijencu u kojem od 2003. surađuje kao važan stalni suradnik, kritičar/komentator, za kazalište.

Kritike i prikaze objavljuje i u inozemstvu (u Češkoj i Sloveniji), a ponajviše Italiji, gdje kao stalni dopisnik kazališne revije Sipario (Milano, glavni urednik M. M. Giorgetti) za područje jugoistočne Europe upoznaje europske kazališne stručnjake i publiku s hrvatskim glumištem.

Od 1993. urednik je na Trećem programu Hrvatskoga radija (HRT), na kojem uređuje književne emisije Hrvatska proza i Antologija pripovijetke.
Stalni je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Član je svih relevantnih profesionalnih udruga, Boris B. Hrovat dugogodišnji je i aktivni član Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa – član upravljačkih tijela u brojnim mandatima, a predsjednik od 2001. do 2005. godine. Predsjednik je Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa od 2001. do 2005. godine.

Uredio je nekoliko antologijskih izbora: Nova talijanska pripovijetka (Republika, 1987.) i Nova talijanska drama (Novi Prolog, 1988.) te je bio suurednik monografije o Petru Selemu (Školska knjiga, 2011.) za koju je napisao tekst o Selemovim dramskim režijama. 
Autor je romana: Putovanje, Lorenzaccio, romana za djecu: Askalon, pripovjedaka: Doživljaji Prosvijetljenog, radijskih drama: Zamka (prema motivima A. Bioy-Casaresa), Prolaznici (i u scenskoj inačici, u tri čina), dramskih tekstova Igra (Il gioco, prijevod Laure Marchig, koncertno izvedena u New Yorku), Monolog Nicolette Connio udane Goldoni (Monologo di Nicoletta Connio coniugata Goldoni u prijevodu Silvija Ferrarija objavljena u milanskom časopisu Sipario) i antologija: Nova talijanska pripovijetka, Nova talijanska drama.
Prijevodi drama s talijanskoga (Goldoni, Pirandello, de Filippo, Niccodemi, Nicolai, Maraini, Siciliano, Lunari, Fo, Quintavalle, Ruccello, Massini, Fratti i dr.), španjolskoga (Calderón, Lope de Vega, Moratin), engleskoga (Shaw, Wilde) i slovenskoga (Bevc, Zupančič) na hrvatski jezik uprizoreni su mu u gotovo svim važnijim hrvatskim kazalištima ili u programima HRT-a, a mnogi su objavljeni i u periodici te u antologije (Suvremena talijanska drama, Zagreb, 2003.).

Dobitnik je priznanja za književni (mladi književnik, kratka priča) i kazališni rad (Nagrada Petar Brečić, 2008.)., te Demetrove nagrade za životno djelo HDKKT za 2015. godinu.
Djela su mu prevedena na talijanski i slovenski jezik (Askalon, Zamka), te uvrštena u antologije fantastične proze (Guja u njedrima, Rijeka, 1981., reprint 2011.)
Jedan je od utemeljitelja i voditelja Dubrovačkih dana mladog teatra (1980. – 1983.) u okviru Dubrovačkih ljetnih igara. Suradnik je (dramaturg i prevoditelj) uglednih stranih i hrvatskih kazališnih redatelja (Giorgetti, Mangano, Magelli, Juvančić, Kunčević i dr.). Koautor je monografskih izdanja o dr. Petru Selemu. Režirao je Mario Fratti, Prijateljice, Gradsko kazalište Sisak, 2011.

500mg amoxicillin for sale online

UPRAVNI ODBOR

HRVATSKOG DRUŠTVA

KAZALIŠNIH KRITIČARA I TEATROLOGA

na svom sastanku od 23.5.2015. donio je odluku o sazivanju  

GODIŠNJE SKUPŠTINE DRUŠTVA

koja će se održati  u subotu 13.6.2015. godine

u dvorani  Društva književnika Hrvatske  

Trg bana Jelačića 7/I., Zagreb.

Prva točka dnevnog reda  je

svečano uručenje

Demetrove nagrade za životno djelo HDKKT za 2015.

BORISU B. HROVATU!

Svečano uručenje nagrade je 10 h  nakon čega slijedi  mali koktel te nastavak sjednice Skupštine u 11h

Predsjednica HDKKT-a                                                       U Zagrebu,  25.5.2015.

Sanja Nikčević 

More Articles...

  1. 2015