Demetrova nagrada HDKKT-a za godišnje ostvarenje 2022. godine dodijeljena je
Liviji Kroflin
Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu dr. sc. Višnja Kačić Rogošić, dr. sc. Martina Petranović i Ivana Slunjski (predsjednica povjerenstva) na sjednici održanoj 16. svibnja 2022. godine donijelo je odluku da se Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa 2022. godine dodijeli istaknutoj članici Društva, teatrologinji, pedagoginji, urednici i dugogodišnjoj umjetničkoj voditeljici PIF-a LIVIJI KROFLIN za knjigu DUŠA U STVARI.
Nagrada se sastoji od povelje i skulpture (rad Martina Babića) te novčanoga iznosa od 10 000 kuna.
Životopis
Livija Kroflin rođena je u Zagrebu (1957), gdje je završila i srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje. Nakon studija engleskoga jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom je fakultetu obranila magistarski rad Lutkarstvo u Zagrebu od 1945. do 1985. godine te doktorski rad Međunarodni festival kazališta lutaka PIF 1968. – 2007. u kontekstu europskoga lutkarstva, koji su naknadno pretočeni u zasebne znanstvene knjige. Predavala je engleski jezik, bavila se književnim prevođenjem i sinkronizacijom crtanih filmova, djelovala je i kao urednica u Nakladnom zavodu Globus, ali je istaknuto područje njezina cjeloživotnoga djelovanja upravo lutkarstvo.
U Međunarodnom centru za usluge u kulturi djelovala je kao stručna suradnica te kao ravnateljica Centra, a od 1987. do 2002. godine kao umjetnička voditeljica Međunarodnog festivala kazališta lutaka PIF.
Bila je članica međunarodnog izvršnog odbora svjetske UNIMA-e od 2000. do 2012. godine i dopisnica UNIMA Research Commission. Od 2014. godine sudjeluje u uredničkome odboru engleskoga izdanja svjetske enciklopedije lutkarstva međunarodne UNIMA-e, a od 2016. predsjednica je međunarodne UNIMA-ine komisije Lutka u obrazovanju, razvoju i terapiji.
Od 2007. zaposlena je na Odsjeku za kazališnu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, na kojem vodi programe za lutkarstvo, a od 2015. do 2017. godine vodila je i Odsjek za kazališnu umjetnost. Osim što predaje kolegije iz povijesti i estetike lutkarstva, sudjelovala je u osmišljavanju planova i programa više preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija u okviru Odsjeka. Predaje i na poslijediplomskom specijalističkom studiju Dramske pedagogije Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Autorica je niza stručnih i znanstvenih radova iz područja lutkarstva koje je objavila u zemlji i inozemstvu, kao i izlaganja na međunarodnim stručnim skupovima o lutkarstvu, a člancima iz toga područja sudjeluje i u pripremi Kazališnoga leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Uz djelo za koje joj društvo dodjeljuje Demetrovu nagradu, napisala je knjige Zagrebačka zemlja Lutkanija, Lutkobusovih 15 godina, Lutkobusovih 20 godina, Mojih 20 PIF-ova i Estetika PIF-a. Pokretačica je i glavna urednica biblioteka Lutkanija i Velika Lutkanija u Međunarodnom centru za usluge u kulturi te urednica niza knjiga koje tematiziraju lutkarstvo.
Njime se bavi i praktično te još 1982. godine osniva i danas aktivnu Lutkarsku družinu Lutkobus. Piše nekoliko lutkarskih igrokaza od kojih je posebno uspješna Betlehemska crna ovca, od 2019. godine dostupna i kao slikovnica.
Za svoj rad višestruko je nagrađena. Dobitnica je Reda hrvatskog pletera Republike Hrvatske 1999. za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana, godine 2019. Vijeće Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku dodijelilo joj je priznanje za iznimno zalaganje u znanstveno-istraživačkim i umjetničkim projektima, a 2021. godine dobila je Povelju Zvonko Festini za životno djelo za doprinos umjetnosti hrvatskog lutkarstva.
Obrazloženje Demetrove nagrade HDKKT-a za godišnje ostvarenje 2022.
Kruna, ali ne i točka na i
Tijekom svoje duge, plodne i raznovrsne profesionalne karijere Livija Kroflin upoznala je lutku i lutkarstvo s različitih strana i kutova, takoreći izvana i iznutra, baveći se njome i na kazališnopraktičnome i na teorijskopovijesnome i na pedagoškome planu te se nametnula kao jedna od istaknutih predstavnica nacionalne kulture u predstavljanju, promociji i afirmaciji hrvatskoga lutkarstva u domovini i u svijetu, svjetskoga lutkarstva u Hrvatskoj i raznolikosti, bogatstva, mogućnosti i dostignuća lutkarstva uopće. Kao kazališna praktičarka osmislila je nekoliko lutkarskih igrokaza i utemeljila Lutkarsku družinu Lutkobus te je niz godina djelatna kao umjetnička voditeljica Međunarodnoga festivala lutaka PIF. Kao teatrologinja ispisala je više knjiga, članaka, rasprava i eseja o problematici lutkarske scenske umjetnosti, zaslužna je za uređivanje, prevođenje i tiskanje većeg broja izdanja o lutkama i lutkarstvu na hrvatskome jeziku, profilirala se kao voditeljica ili suradnica međunarodnih i domaćih znanstvenoistraživačkih i stručnih projekata o lutkarstvu, a aktivno je sudjelovala i u radu strukovnih udruga posvećenih unapređivanju lutkarske umjetnosti i položaja lutkara i lutkarstva u sustavu umjetnosti, znanosti i nacionalne kulture. Kao pedagoginja održala je brojna predavanja i radionice o lutkarstvu, napose se istaknuvši osmišljavanjem i predavanjem sveučilišnih kolegija o povijesti i estetici lutkarstva te radom na oblikovanju studijskih programa vezanih uz umjetnost lutkarstva. Knjiga Duša u stvari, objavljena 2020. godine u nakladi autoričine matične institucije Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, svojevrsna je suma svih navedenih autoričinih dugo godina stjecanih i apsolviranih iskustava i znanja, kao i stotina odgledanih lutkarskih predstava u zemlji i inozemstvu, pretočenih u stručno i pregledno, čitko i pitko napisanu knjigu o lutki i lutkarstvu, s posebnim naglaskom na – kako uostalom upućuje i sam naslov knjige – čin animacije i udahnjivanja scenskoga života i značenja odabranoj vrsti lutke, odnosno pronalaženju i otkrivanju “duše u stvari”.
Promatrajući dosad napisanu i dostupnu literaturu na hrvatskome jeziku o lutkarstvu ne može se reći da studije i knjige o lutkarstvu u hrvatskoj teatrologiji potpuno izostaju niti da je riječ o posve skromnu i skučenu popisu; upravo suprotno, zahvaljujući među ostalim i naporima Livije Kroflin, korpus hrvatske literature o lutkarstvu ima svoj respektabilni opseg i doseg. Ovom je, međutim, knjigom usredotočenom na ne samo jedan aspekt lutkarske umjetnosti već na sustavan i temeljit uvid u vrste lutaka i načine njihove animacije kao središnjih osovina same studije, nacionalna teatrologija napokon dobila vrijedan i važan sveučilišni udžbenik koji pokriva mnoge praznine i bjeline u domaćoj literaturi o lutkarstvu, sadržajnošću i obuhvatnošću kakve dosad u nas nije bilo.
Fokusirajući se na razlaganje “osnovnih lutkarskih tehnika i njihove primjene”, kako stoji u podnaslovu knjige, autorica na usustavljen i pregledan način organizira bogatu i raznovrsnu građu o vrstama lutaka, njihovu izgledu i osnovnim obilježjima te načinu na koji se animiraju. Njezini su načelni uvidi o svakoj pojedinoj vrsti lutke, kao što su, primjerice, ginjoli, marionete, prstne lutke, štapne lutke, zijevalice i slično, prošireni i povijesnim pregledom razvoja pojedine lutke i tehnike, ne samo u svijetu nego i u nas, oživljeni ponekom anegdotom, zgodom ili pričom kojom čitatelju dodatno približava i objašnjava razmatrani fenomen te produbljeni analizama specifičnih poetičkih obilježja, pa i srži ili filozofije razmatrane lutkarske vrste i lutkarske tehnike. Svako poglavlje knjige posvećeno je po jednoj vrsti lutke te njezinim podvrstama i varijacijama, a zahvaljujući autoričinu otvorenu i inkluzivnu pogledu na lutkarsku umjetnost podjednako je mnogo pozornosti i prostora dano i onim nešto tradicionalnijim i/ili poznatijim vrstama lutaka i lutkarskih tehnika, i suvremenim oblicima lutkarske umjetnosti, kao što je kazalište predmeta, i nekim ponekad zanemarivanim ili zaboravljenim lutkarskim vrstama, kao što su, uzmimo, lutke bez animatora. Budući da raspolaže širokom lepezom znanja o lutkarstvu u Hrvatskoj i izvan njezinih granica, Livija Kroflin svoje stavove, odabire, podjele, tumačenja i definicije uspješno razlaže i oprimjeruje opisima i studijama predstava, analizama poetičkih i estetičkih obilježja različitih inozemnih i tuzemnih, povijesnih i suvremenih lutkarskih rukopisa, upoznajući čitatelja i s poviješću i sa suvremenošću različitih lutkarskih kultura i sredina (hrvatske, europske, azijske…), i sa različitim lutkarskim osobnostima koje su zadužile povijest lutkarstva, a među kojima su, primjerice, Sergej Vladimirovič Obrazcov, Richard Teschner ili Berislav Deželić samo neka od prominentnijih imena. Osim što razjašnjava mnoge nepoznanice o lutkarstvu, knjiga Livije Kroflin mjestimice k tome ispravlja i poneke zablude o određenim vrstama lutkarstva, njihovim korijenima i nasljedovateljima u svijetu i u nas, postavljajući stvari na pravo mjesto i u odgovarajući kontekst.
Nezanemariv i iznimno važan dio knjige Livije Kroflin nedvojbeno čini definiranje, razmatranje, propitivanje i uspoređivanje lutkarskoga nazivlja raspoloživa na hrvatskome jeziku, kao i njegova usporedba s terminologijom u drugim, srodnim ili udaljenijima kulturnim sredinama, čime knjiga bitno pridonosi njegovu usustavljivanju i daljnjem razvijanju, tim više što razmatranjem podrijetla i značenja određenoga nazivlja knjiga istodobno ističe i posebnosti različitih lutkarskih tradicija i načina razmišljanja o lutkarstvu. U skladu s najboljim pravilima struke, knjiga je popraćena ilustracijama, fotografijama iz predstava i instruktivnim crtežima koje stupaju u dijalog s tekstom i nadopunjuju ga, oprimjeruju ili dodatno objašnjavaju, te iscrpnim popisima literature o pojedinim temama dostupnim na hrvatskom i na stranim jezicima u tiskanome obliku, ali i uputnicama na mrežne izvore podataka. Livija Kroflin i ovu je knjigu napisala u svojem prepoznatljivu živopisnu i protočnu stilu, jednostavnom i lako prohodnom rečenicom, jednako razumljivom i studentima i teatrolozima i široj zainteresiranoj javnosti, ne ustežući se ni od humora, ni od ironije, ni od crtica iz osobnoga života, kako bi zaintrigirala čitatelja i približila mu temu koju razmatra.
Premda će u uvodnim poglavljima knjige Livija Kroflin napomenuti kako je riječ o studiji koja zapravo želi biti “početnica”, svojevrsna “abeceda” lutkarstva ili uvod u lutkarstvo “za neznalice” proistekloj iz njezinih predavanja studentima lutkarstva na osječkoj Akademiji i u prvome redu namijenjenoj upravo njima, kao i profesorima i odgojiteljima te kazališnim praktičarima, i premda tu funkciju njezina knjiga svakako ispunjava, Duša u stvari istodobno je i mnogo više od studentskoga udžbenika ili priručnika kakva, već i sama po sebi, nije nimalo jednostavno napisati: štoviše, korisna i za početnike i za stručnjake, ona je svojevrsna povijesna sinteza i pregled različitih oblika lutkarskih scenskih izraza kakvom u hrvatskoj literaturi dosad nema premca ili pandana slična sadržaja, a ponajprije knjiga koja slavi i afirmira kazalište lutaka kao posebnu, vrijednu i neizostavnu vrstu scenske umjetnosti. Utoliko je bitna i za kazališne kritičare, povjesničare i teatrologe, ali i za afirmirane kazališne djelatnike koji se žele uputiti u tajne i zakonitosti pojedine vrste lutaka i lutkarskih predstava općenito.
Zaključno, dakle, rečeno, Duša u stvari obuhvatna je i detaljna studija o lutkarstvu, umnogome udžbeničke kvalitete, ali prelijevajući se i izvan strogih okvira udžbeničkoga diskursa. Autorica preglednošću i jednostavnošću gotovo razgovorna stila postiže pitkost štiva, a da istovremeno ne reducira privlačnost same teme. Čitateljima uspijeva približiti svu slojevitost područja kojim se bavi postižući adekvatan omjer informacija i količine napisana teksta i nenametljivo otvarajući brojne smjerove u kojima se mogu granati knjižna izdanja o lutkarstvu.
Kao što animator lutki udahnjuje život, otkrivajući “dušu u stvari”, tako i Livija Kroflin svojim mnogovrsnim spoznajama o lutkarstvu, koliko i svojom neskrivenom ljubavi prema lutki i poštovanju, divljenju i strasti prema temi o kojoj piše, u svojoj knjizi udahnjuje nov život povijesti i estetici lutkarstva, te i na toj razini podjednako uspješno otkriva i predstavlja “dušu u stvari”. Imajući u vidu prinos njezine studije razvoju lutkarstva, lutkarskih predstava i hrvatske lutkarske umjetnosti, kao i refleksiji o njima, povjerenstvo za dodjelu Demetrove nagrade stoga je jednoglasno odlučilo da se prva Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje dodijeli upravo Liviji Kroflin, vjerujući pritom da Duša u stvari jest kruna, ali zasigurno ne i točka na i njezinu svekoliku bavljenju umjetnošću lutkarstva.
