Demetrovu u nagradu za \u017eivotno djelo HDKKT za 2014. godinu dodijeljena je<\/p>\n
Borisu Senkeru<\/strong><\/p>\n Izvje\u0161\u0107e sa sastanka Povjerenstva za dodjelu Demetrove nagrade HDKKT za \u017eivotno djelo 2014:<\/p>\n Na temelju pravilnika Demetrove nagrade za \u017eivotno djelo HDKKT, usvojenog na godi\u0161njoj skup\u0161tini HDKKT 27.06. 2012., Upravni odbor udruge je na svom sastanku od 14.11.2013. izabrao Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu Vlatko Perkovi\u0107 (predsjednik), Mira Muhoberac i Sanja Nik\u010devi\u0107. Povjerenstvo je na sastanku 19.05. 2014. odlu\u010dilo dodijeliti Demetrovu nagradu za 2014. BORISU SENKERU.<\/p>\n Nagrada se sastoji od povelje i skulpture (rad Martina Babi\u0107a) te nov\u010danog iznosa od 10.000,00 kuna.<\/p>\n Sve\u010dano uru\u010denje biti \u0107e 13.06.2014. (petak) u 19 h kao sve\u010dani i zavr\u0161ni dio skup\u0161tine HDKKT u Dru\u0161tvu knji\u017eevnika hrvatske (Trg bana Jela\u010di\u0107a 7\/1, Zagreb).<\/p>\n Izvje\u0161\u0107e sastavila:<\/p>\n Sanja Nik\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n Boris Senker ro\u0111en je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je poha\u0111ao u Puli; maturirao 1966. Komparativnu knji\u017eevnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, a 1982. doktorirao obraniv\u0161i disertaciju o kazali\u0161nom radu Milana Begovi\u0107a.<\/p>\n Od 1971. radi kao asistent, potom docent (1983-1990), izvanredni profesor (1990-1996) te redoviti profesor (od 1996) na Katedri za teatrologiju u Odsjeku za komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dva puta bio je pro\u010delnik Odsjeka te u dva mandata voditelj Poslijediplomskoga i doktorskoga studija knji\u017eevnosti, kulture, filma i izvedbenih umjetnosti. Od 1990. radi i kao vanjski urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krle\u017ea u Zagrebu, prvo Bibliografije kazali\u0161ta (objavljena 2004. u 2 toma) a potom Kazali\u0161noga leksikona (u izradi).<\/p>\n U novinama, \u010dasopisima, enciklopedijama i leksikonima (“Telegram”, “15 dana”, “Prolog”, “Scena” [Novi Sad], “Most”, “Dubrovnik”, “Balagan” [Potsdam – Regensburg], “Slavic and East European Performance” [New York], “Dialog” [Var\u0161ava] i dr. te Krle\u017eijana, Hrvatskibiografskileksikon, Hrvatski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca, Leksikon stranih pisacai Lexikon TheaterInternational[Berlin]) od 1970. objavljuje prijevode, recenzije, \u010dlanke, eseje i studije, uglavnom o kazali\u0161tu i dramskoj knji\u017eevnosti dvadesetoga stolje\u0107a. Od 1985. do 1991. i ponovno od 1995. do 2000. vodio je kazali\u0161nu kroniku u knji\u017eevnom \u010dasopisu “Republika”.<\/p>\n non prescription flagyl online Kao stipendist Fulbrightove zaklade boravio je od sije\u010dnja do lipnja 1985. u New Yorku (na NYU). Bio je sudionik niza teatrolo\u0161kih i slavisti\u010dkih savjetovanja u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Osijek, Split, Dubrovnik, Hvar, Pula; Udine, Rim, Pariz, Los Angeles, Boston, Washington, Providence i dr.) te nekoliko godina vodio lektorat iz knji\u017eevnosti na Zagreba\u010dkoj slavisti\u010dkoj \u0161koli u Dubrovniku i Puli.<\/p>\n U trojcu pa dvojcu s Ninom \u0160krabeom i Tahirom Muji\u010di\u0107em napisao dvadesetak tekstova za kazali\u0161te, koje su s uspjehom izvodile kazali\u0161ne institucije i gluma\u010dke dru\u017eine, napose Gradsko kazali\u0161te Komedija, Zagreba\u010dko kazali\u0161te mladih i Gluma\u010dka dru\u017eina Histrion.<\/p>\n Dio zajedni\u010dkih farsi, komedija, drama i libreta tiskan im je u knjigama O’kaj (Zagreb, 1975), Porod od tmine (Zagreb, 1979: Novela od stranca, Domagojada, Plut), Dvokrle\u017eje (Zagreb, 1994: Fric i pjeva\u010dica, Kerempuhovo), 3jada (Zagreb, 1995: Domagojada, Glumijada, Hist[o\/e]rijada) i Tri (stare) krame (Zagreb, 1997: Trenk iliti Divji baron, Kavana ‘Torso’, Po\u017ear vlasti).<\/p>\n Samostalno napisao: Brod (Kazali\u0161na zajednica ‘Brod’, Mali Lo\u0161inj, 1995; snimljen i kao TV film), Pinta nova (HNK u Vara\u017edinu, 1997), Pulisej (INK, Pula, 1998), Cabaret &TD (Teatar &TD, Zagreb, 1999), Gloriana (Hrvatsko kazali\u0161te, Pe\u010duh, Ma\u0111arska, 2001), Fritzspiel (INK, Pula & Epilog teatar, Zagreb, 2002), TOP (Teatar &TD, Zagreb, 2003), Plautina (INK, Pula, 2003), P\/lutaju\u0107e kazali\u0161te majstora Krona (Epilog teatar, Zagreb, 2006), Istarske \u0161torice (Udruga FERR, Pula & \u010cakavski sabor, \u017dminj, 2007), 5 Hick-Star Top Girls (Udruga FERR & Arheolo\u0161ki muzej, Pula, 2008), Podvala Ludosti (HNK u Splitu, 2009).<\/p>\n Knjige drama: Pinta nova (Zagreb, 2002); Tri glavosjeka (Zagreb, 2004: Pobjednica Judit, Dandy, Gloriana), Tercet kabaret (Zagreb, 2008: Zagrebulje zagrobne [Cabaret &TD], Fritzspiel, TOP).<\/p>\n Nagrade: Petar Bre\u010di\u0107 i Antun Gustav Mato\u0161 (za kazali\u0161ne kronike), Marin Dr\u017ei\u0107 (za dramske tekstove Kerempuhovo i P\/lutaju\u0107e glumi\u0161te majstora Krona), Katarina Pata\u010di\u0107 (za knjigu Pinta nova), Mate Ujevi\u0107 (za Bibliografiju kazali\u0161ta) i Marko Fotez (za ukupan teatrolo\u0161ki rad).<\/p>\n Redoviti je \u010dlan HAZU od 2012. godine.<\/p>\n DOBRI\u00a0 I MUDRI AN\u0110EO HRVATSKE TEATROLOGIJE<\/strong><\/p>\n Prilo\u017eena biografija nabraja podatke i oni su u slu\u010daju Borisa Senkera impresivni i to u obje djelatnosti na\u0161e udruge koje je on u sebi pomirio na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Kao kriti\u010dar pisao je u tjednicima i \u010dasopisima a deset je godina vodio kazali\u0161nu kroniku u \u010dasopisu Republika. Kao teatrolog objavio je 14 autorskih teatrolo\u0161kih knjiga \u0161irokog spektra: od Begovi\u0107a (Kazali\u0161ni \u010dovjek Milan Begovi\u0107\u00a0<\/em>1985.,\u00a0Begovi\u0107ev scenski svijet<\/em>\u00a0 1987.) do\u00a0 Shakespearea (Bard u Iliriji<\/em>, 2006.);\u00a0 od ameri\u010dkog \u00a0(Pogled u kazali\u0161te<\/em>\u00a01990.)\u00a0 do hrvatskog kazali\u0161ta \u00a0(Kazali\u0161ne razmjene\u00a0<\/em>2002.,\u00a0\u00a0Teatrolo\u0161ki fragmenti\u00a0<\/em>2011.); od redatelja (Redateljsko kazali\u0161te<\/em>\u00a01977., 1984.) do pisaca (Hrvatski dramati\u010dari u svom kazali\u0161tu<\/em>\u00a01996.,\u00a0Hrestomatija novije hrvatske drame\u00a0<\/em>2000.-01.); od \u00a0kazali\u0161nih kritika (Zapisi iz zamra\u010denog gledali\u0161ta\u00a0<\/em>1996.\u00a0Pozornici nasuprot<\/em>, 2003.) do teorije (Uvod u suvremenu teatrologiju<\/em>\u00a0I 2010. i II 2013.). \u00a0Za hrvatske i svjetske leksikone i enciklopedije pisao jedinice o kazali\u0161tu, \u00a0u \u00a0Leksikografskom zavodu uredio je\u00a0\u00a0Bibliografiju kazali\u0161ta<\/em>\u00a0(I i II 2004.)\u00a0 a sada ure\u0111uje\u00a0\u00a0\u00a0Kazali\u0161ni leksikon<\/em>. Budu\u0107i da je od zavr\u0161etka Filozofskog fakulteta u Zagrebu\u00a0 ostao raditi na Odsjeku komparativne knji\u017eevnosti u me\u0111uvremenu je\u00a0 predaju\u0107i, vode\u0107i katedru teatrologije, te poslijediplomski studij odgojio generacije studenata.<\/p>\n Me\u0111utim, ti su podaci suhi i nedovoljni da prika\u017eu \u00a0zna\u010daj i va\u017enost profesora Borisa Senkera \u00a0za svoju struku u na\u0161oj sredini. Naime,\u00a0 Boris Senker je posebna pojava u na\u0161oj teatrologiji i kritici.<\/p>\n Duhovit, direktan i pametan kriti\u010dar ili hrabrost bivanja izvan struje<\/strong><\/p>\n Kad se danas \u00a0pro\u010ditaju njegove kritike iz kazali\u0161ne kronike u Republici \u00a0(Zapisi iz zamra\u010denog gledali\u0161ta\u00a0<\/em>1996.\u00a0Pozornici nasuprot<\/em>, 2003.) koje je objavljivao osamdesetih i devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, izgleda da je \u00a0najnormalnije tako pisati. Me\u0111utim, to je bio vrlo hrabar izbor.Osamdesetih i devedesetih je u nas u \u00a0teoriji vladala s jedne strane pozitivisti\u010dka misao koja je propisivala a s druge \u00a0meta-teorijska linija koje je teoretizirala a obje su u \u017eelji da doka\u017eu svoju svrhu dovedene do krajnosti \u2013 zaglu\u0161nim citiranjem izvora i kruto\u0161\u0107u i\/ili stvaranjem nerazumljivog jezika! Mudrost je postao sinonim za suhoparnost. Kao nastavak toga u kritici je vladala impersonalna i vrlo ozbiljna (ponekad i nerazumljiva) kritika. I u takvom okru\u017eenju \u00a0Boris Senker se usudio pisati, kao ve\u0107 ugledan teatrolog,\u00a0 kazali\u0161ne kritike koje su razbijale ta dva pravca i stvarale paralelni, tre\u0107i put, hrvatske kritike i teatrologije. Usudio se o kazali\u0161tu pisati osobno, duhovito ali istovremeno \u00a0iznimnog ukusa, \u00a0britke misli i visoke\u00a0 obrazovanosti.<\/p>\n Ali to nije jedina hrabrost tih kritika \u00a0Borisa Senkera. U vremenu kad je ve\u0107 zavladalo redateljsko kazali\u0161te\u00a0 i post-dramska poetika\u00a0\u00a0 usudio se javno izre\u0107i vlastitu poetiku i zagovarati \u00a0\u00a0kako je sam \u00a0rekao:\u00a0\u00a0<\/em><\/strong>\u0160to zna\u010di skromna, \u010dista, \u010dasna\u00a0 i pismena predstava? Je li danas uop\u0107e dopu\u0161teno koristiti se tako arhai\u010dnim demetrovsko \u0161ekspirovskim pojmovima u osvrtu na suvremenu produkciju?<\/em>\u00a0 (Pozornici nasuprot<\/em>\u00a0str. 46) Upravo te poetike, iz tog dopu\u0161ta vlastitog osje\u0107aja o kazali\u0161tu (to\u010dnom i istan\u010danom) Boris Senker pi\u0161e kazali\u0161ne kritike. A taj osje\u0107aj ne uklju\u010duje samo poetiku ili estetiku, ve\u0107 i ne\u0161to mo\u017eda jo\u0161 va\u017enije \u2013 etiku.<\/p>\n Zalo\u017eio se dakle za \u201estaromodni\u201c dramski teatar i pisca (ali i za redatelja suvisle poetike), za pri\u010du, karaktere, emociju ali i za \u00a0pravo publike na ljubav prema kazali\u0161tu i vlastiti do\u017eivljaj koji joj je u drugoj polovini 20 stolje\u0107a uskra\u0107en i nametnut. \u00a0\u00a0\u00a0Govorim, razumije se, o ljudima koji ne idu u kazali\u0161te samo radi toga da\u00a0 bi provjerili jesu li\u00a0<\/em>to ve\u0107 vidjeli i pomi\u010de li\u00a0 ta predstava granice na\u0161eg teatra\u00a0nego o ljudima koje kazali\u0161te i dalje zanima na krajnje jednostavan i staromodan na\u010din \u2013 kao mjesto na kojemu,\u00a0 kroz susret s drugim (glumca s likom i gledateljem a gledatelja s glumcem i likom) saznajemo ne\u0161to o svojoj vlastitoj mjeri i razmjerima.<\/em>\u00a0(str. 304)<\/p>\n Teatrologija ili Boris Senker zna sve<\/strong><\/p>\n Iako je u kritikama vrlo jasno koja je poetika i etika Borisa Senkera, on je u teatrologiji najotvorenija mogu\u0107a osoba. Naime, u hrvatskoj teatrologiji\u00a0 se uglavnom opredjeljujemo ne samo \u00a0za odre\u0111eni teorijski pristup nego i za \u00a0odre\u0111eno podru\u010dje \u0161to se ljep\u0161e zove specijalizacija. Me\u0111utim \u00a0profesor Boris Senker \u00a0zna sve o svemu: o svim nacionalnim dramama (od njema\u010dke preko hrvatske do ameri\u010dke i australske), o svim teorijama od Aristotela do najnovijih izvedbenih studija. Zato \u00a0ne \u010dudi da je on autor tolikih \u00a0natuknica o kazali\u0161tu po svjetskim i hrvatskim leksikonima, da je on urednik teatrolo\u0161kog leksikona i u stanju je ispraviti ili dodati \u00a0\u00a0ono \u0161to nedostaje\u00a0 natuknicama ostalih autora! Zato ne \u010dudi da je ba\u0161 on mogao napisati\u00a0Uvod u teatrologiju I<\/em>\u00a0(semiologija, dramatologija, strukturalizam) i II (antropologija, sociologija, izvedbeni studiji, povijest). Takva knjiga \u00a0\u00a0istovremeno mora definirati temeljne pojmove,\u00a0 prikazati trenuta\u010dno stanje u znanosti i na kraju otvoriti nove putove prou\u010davanja. \u00a0\u00a0Budu\u0107i da se radi o sada\u0161njosti znanstvenici \u010desto izbjegavaju taj \u00a0temelji tip radova jer je te\u0161ko uspostaviti znanstvenu distancu. Boris Senker je to mogao napisati jer je osoba \u0161iroke erudicije\u00a0 ali ne samo znanstvenog nego i profesorskog uma pa zna \u00a0znala\u010dki \u00a0razlu\u010diti bitno od nebitnog a onda to bitno suvislo izlo\u017eiti. Uz to, opisuju\u0107i svjetske trendove \u00a0nije samo slijepo slijedio svjetske uzore, nego je dodao i primjenu tih teorija u na\u0161oj teatrologiji a time ve\u0107 ulazimo u tre\u0107e podru\u010dje profesorova djelovanja.<\/p>\n Mentoriranje ili otvaranje prostora za druge<\/strong><\/p>\n Kad pi\u0161e znanstveni rad ili knjigu Boris Senker ne citira po principu \u201eulagivat \u0107u se mo\u0107nima (bez obzira jesu li mo\u0107nici lokalni ili svjetski!) a zanemariti one slabe\u201c, nego citira i vlastite kolege prema njihovim dostignu\u0107ima u struci! Boris Senker nema u sebi strah od mo\u0107nih a ni \u00a0zavist prema drugim kolegama u struci. I to bez obzira jesu li ti ljudi to postigli zahvaljuju\u0107i njemu ili ne. A mnogi jesu jer je\u00a0 Boris Senker doista\u00a0 dobri an\u0111eo hrvatske teatrologije. Boris Senker \u00a0je uvijek bio spreman \u00a0\u010ditati brojne magistarske i doktorske radove, nebrojene znanstvene tekstove (mla\u0111ih i starijih kolega),\u00a0 da sa svima raspravlja o njihovim idejama, da im poma\u017ee svojom erudicijom ali i dobrohotno\u0161\u0107u tako da im ispravlja gre\u0161ke ali pohvaljuje i poti\u010de ono dobro! Zbog toga nije napisao jo\u0161 barem desetak vlastitih \u00a0knjiga ali je zbog toga \u00a0\u010detiri petine teatrologa srednje i mla\u0111e generacije u\u0161lo u struku. Bez njega hrvatska teatrologija \u00a0bila bi jedna pusta djelatnost tek nekolicine. Ovako je zanimljiv prostor sukobljavanja razli\u010ditih ideja. Jer je Boris Senker i u mentoriranju poseban. Svi mi ostali mentoriramo unutar onog \u0161to najbolje znamo ali tako na neki na\u010din i usmjeravamo one koje mentoriramo. Boris Senker je jedini imao dovoljno znanja ali i ljudske \u00a0\u0161irine \u00a0\u00a0\u00a0da mentorira i one koji su druga\u010diji od njegova osobna usmjerenja. I tako je, otvararaju\u0107i vrata razli\u010ditim ljudima, \u017ertvuju\u0107i vlastito vrijeme, dobrohotno dijele\u0107i svoje znanje s drugima, \u00a0obogatio prostor hrvatske teatrologije.<\/p>\n Boris Senker je dobnik nekih uglednih nagrada, za dramsko pismo gdje je prvo u trojcu\u00a0 \u00a0\u0160krabe\/Muji\u010di\u0107\/Senker pisao politi\u010dke groteske \u00a0a onda kao pisac samac postao rodona\u010delnik hrvatskog literarnog kabareta (2 Marina Dr\u017ei\u0107a, Katarina Pata\u010di\u0107), ali i za svoj znanstveni rad (Petar Bre\u010di\u0107, A.G. Mato\u0161, Mate Ujevi\u0107, Marko Fotez)\u00a0 a od 2012. godine je i \u010dlan HAZU. Me\u0111utim iznimno je va\u017eno da je dobio \u00a0nagradu\u00a0 struke za \u017eivotno djelo HDKKT iako se svi nadamo da \u0107e jo\u0161 napisati puno knjiga upravo sad kad je na vrhuncu stvarala\u010dke zrelosti. Va\u017eno je zbog toga jer je ovaj tip nagrada za \u017eivotno djelo uzor mla\u0111ima za put kojim valja i\u0107i struci, a \u00a0put Borisa Senkera to svakako jest.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Demetrovu u nagradu za \u017eivotno djelo HDKKT za 2014. godinu dodijeljena je Borisu Senkeru.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":532,"template":"","class_list":["post-639","demetrova-nagrada","type-demetrova-nagrada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n
\nBiografija<\/h3>\n
\nZnanstvene i stru\u010dne knjige (sve objavljene u Zagrebu): Redateljsko kazali\u0161te (1977, pro\u0161ireno izdanje 1984), Sjene i odjeci (1984), Kazali\u0161ni \u010dovjek Milan Begovi\u0107 (1985), Begovi\u0107ev scenski svijet (1987), Pogled u kazali\u0161te (1990), Zapisi iz zamra\u010denog gledali\u0161ta (1996), Hrvatski dramati\u010dari u svom kazali\u0161tu (1996), Kazali\u0161ne razmjene (2002), Pozornici nasuprot (2003), Bard u Iliriji (2006), Uvod u suvremenu teatrologiju I (1910), Teatrolo\u0161ki fragmenti (2011), Uvod u suvremenu teatrologiju II (1913) i dvodijelna Hrestomatija novije hrvatske drame (2000-01).<\/p>\n
\nObrazlo\u017eanje Demetrove nagrade HDKKT za \u017eivotno djelo 2014.<\/h3>\n