Vlatko Perkovi\u0107<\/strong>, \u010dlan HDDU, DHK, HDKKT, doktor znanosti s podru\u010dja knji\u017eevnosti i kazali\u0161ta, ro\u0111en 22. kolovoza 1936. u Klisu. Gimnaziju poha\u0111ao u Splitu. Dramsku \u0161kolu zavr\u0161io u Sarajevu, diplomu Filozofskog fakulteta stekao u Zadru. Zavr\u0161io izvanredni (postdiplomski) studij re\u017eije i dramaturgije na Kazali\u0161nom fakultetu Akademije umjetnosti muza u Pragu. Prakti\u010dni dio studija polo\u017eio re\u017eijom vlastite drame Zav\u011bzn\u011bn\u00e9\u00a0odpoledne (Zatvoreno poslijepodne \u2212 prethodno izvedene u HNK u Splitu) u pra\u0161kom kazali\u0161tu Divizna. Redatelj HNK u Splitu i redatelj Dramskog ansambla na Splitskom ljetu. Povremena gostovanja i u drugim kazali\u0161tima. Kao dramski (rje\u0111e operni) redatelj i kao teoreti\u010dar istra\u017eivao suigru znakovnih sustava kazali\u0161ne \u010dinjenice na tekstovima anti\u010dke dramske knji\u017eevnosti, preko Shakespearea (Hamlet) do suvremene drame (Miller, Genet, Beckett, Kamov, Petrasov Marovi\u0107).<\/p>\n Predavao na\u00a0 Splitskom odjelu Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od godine 1998. pisac kazali\u0161nih kritika u Hrvatskom slovu, a potom u Vijencu i Kulisi.eu U znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog sveu\u010dili\u0161nog profesora predaje na Umjetni\u010dkoj akademiji u Splitu kolegij Dramaturgija. Usporedo s ranijim redateljskim i sada\u0161njim pedago\u0161kim radom pisac teorijskih rasprava iz dramaturgije i teatrologije. U\u010destalo se javlja u periodici (Kolo, Republika, Mogu\u0107nosti, monografijama), sudjeluje na znanstvenim simpozijima. Autor je nekoliko stru\u010dnih knjiga, jednog romana i nekoliko drama. Njegova drama Ucjena nagra\u0111ena je na Maruli\u0107evim danima u Splitu godine 1995., a za knjigu Tri drame nagra\u0111en je Nagradom Grada Splita za 1997. g.<\/p>\n Stru\u010dne knjige: Dramaturgija i kazali\u0161ni znak, Centar za kulturne djelatnosti,\u00a0 Zagreb, 1984.;\u00a0 Manipulirano kazali\u0161te, Knji\u017eevni krug Split, 1993.; Kako za\u0161tititi literaturu od kazali\u0161ta, Radio KL-Eurodom, Split, 2002.; Dramatur\u0161ke funkcije i zamke otvorenih kazali\u0161nih prostora, posebni otisak iz \u010dasopisa Mogu\u0107nosti br. 1\/3, 1995.; Kvalitativne promjene kazali\u0161nog znaka, MH Zagreb, 2004.; Dramsko djelo \u2212 kazali\u0161na izvedba, MH Split, 2004.; U procjepu ideologije i estetike – Hrvatska dramatika 1945. \u2013 1960., MH Dubrovnik, 2011.; Kazali\u0161na mi\u0161olovka, Knji\u017eevni krug Split, 2012.<\/p>\n Knji\u017eevni tekstovi: Zatvoreno poslijepodne (drama), \u010dasopis Mogu\u0107nosti br. 2, 1966; Ucjena, drama u dva dijela, vrijeme sadanje, Matica hrvatska Split, 1996.; Tri drame (i Skica za jedan operni libreto), Logos Split, 1997. (Ucjena, Deus ex machina, Zatvoreno poslijepodne, Skica za libreto opere Zatvoreno poslijepodne); roman Ja, Donna Gall ili \u010cekaju\u0107i Cesaria, Laus, Split, 2000., str. 412;\u00a0 Kazalo je drvo \u0161to je ono (drama u dva dijela), Mogu\u0107nosti br. 4\/6, 2005.; Tomislav, hrvatski kralj (drama u dva dijela s epilogom), Gradska knji\u017enica Dugopolje, 2008.: Pustinja (drama u rukopisu). 2015.<\/p>\n Uz libreto za operu Zatvoreno poslijepodne objavio je i detaljnu \u201eknjigu re\u017eije\u201c s opisom dramatur\u0161kih funkcija kineti\u010dke scenografije (takvo privo\u0111enje scenografije do \u010dimbenika dramskog udarca uspijevao je ostvariti u nekim svojim predstavama, posebno u Antigoni, kraljici u Tebi Ton\u010da Petrasova Marovi\u0107a), a to je jedinstven slu\u010daj u na\u0161oj kazali\u0161noj literaturi.<\/p>\n Vlatko Perkovi\u0107 ili <\/strong>mnogostruki talenti pra\u0107enja i stvaranja kazali\u0161ta<\/strong><\/p>\n Povjerenstvo za Demetrovu nagradu za \u017eivotno djelo Hrvatskoga dru\u0161tva kazali\u0161nih kriti\u010dara i teatrologa (HDKKT) u sastavu dr. sc.\u00a0Boris Senker<\/strong>, predsjednik,\u00a0Boris B. Hrovat<\/strong>\u00a0i dr. sc.\u00a0Sanja Nik\u010devi\u0107<\/strong>\u00a0(predsjednica dru\u0161tva) odlu\u010dilo je\u00a0nagradu za \u017eivotno djelo za 2016. godinu dodijeliti dr. sc.\u00a0Vlatku Perkovi\u0107u.<\/strong><\/p>\n Vlatko Perkovi\u0107 istaknuti je hrvatski i splitski kazali\u0161ni \u010dovjek koji je u svojih 80 godina \u017eivota djelovao kao pravi renesansni \u010dovjek i posve\u0107enik kazali\u0161ta \u2013 s obje strane kazali\u0161ne rampe. Kao\u00a0 glumac, redatelj i dramati\u010dar je stvarao kazali\u0161te, a kao kriti\u010dar, teatrolog i sveu\u010dili\u0161ni profesor ga je\u00a0 prosu\u0111ivao\u00a0 i analizirao. Ta svestranost promi\u0161ljanja kazali\u0161ta \u2013 upu\u0107enost u teoriju i poznavanje kazali\u0161ne prakse – rijedak je slu\u010daj u nas, te osigurava Vlatku Perkovi\u0107u posebno mjesto. Nagrada za \u017eivotno djelo dodjeljuje mu se za cjelokupno stvarala\u0161tvo,\u00a0 s posebnim naglaskom na njegov kriti\u010darsko teorijski rad.<\/p>\n Biografija ili gluma, re\u017eija, teorija, dramsko pismo…<\/strong><\/p>\n Vlatko Perkovi\u0107 (1936.) je zavr\u0161io gluma\u010dku \u0161kolu i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru hrvatski jezik i ju\u017enoslavenske knji\u017eevnosti a svoj kazali\u0161ni put zapo\u010dinje\u00a0glumom\u00a0<\/strong>(Bjelovar, Zadar, od 1954-1963, Split 1963-1998) ostvaruju\u0107i zapa\u017eene uloge u klasi\u010dnim i suvremenim tekstovima (Shakespeare, Shaw, Sartre, Cocteau, O’Neill, Novak..). Postdiplomski studij re\u017eije i dramaturgije na Kazali\u0161nom fakultetu Akademije umjetnosti muza u Pragu zavr\u0161io je re\u017eijom svoje drame\u00a0Zavjezene odpoledne<\/em>\u00a0(Zatvoreno poslijepodne<\/em>) u pra\u0161kom kazali\u0161tu\u00a0Divizna<\/em>\u00a0na Malostranskoj besedi 1972.<\/p>\n Nakon toga iz glume prelazi u\u00a0\u00a0re\u017eiju<\/strong>\u00a0 pa je od 1975 \u2013 1995\u00a0 ostvario 39 re\u017eija. Njegove predstave:\u00a0\u00a0Antigona, kraljica u Tebi<\/em>\u00a0Ton\u010da Petrasova Marovi\u0107a,\u00a0\u00a0 Millerovih\u00a0Vje\u0161tica iz Salema<\/em>, pripadaju antologijskim ostvarenjima hrvatskog glumi\u0161ta zahvaljuju\u0107i njegovoj inventivnoj re\u017eiji koja je uspjela posti\u0107i tzv.\u00a0kineti\u010dku scenografiju<\/em>\u00a0koja je funkcioniraju\u0107i kao pokreta\u010d radnje \u010desto determinirala sadr\u017eaj dramske radnje, da bi se na kraju\u00a0 pretvorila u znak\u00a0druge vrste<\/em>, u znak\u00a0osobe<\/em>, personifikaciju glumca. Vrlo su va\u017ene i njegove\u00a0 ambijentalne\u00a0 re\u017eije (Beckettov\u00a0Svr\u0161etak igre<\/em>, Splitsko ljeto, 1975.;\u00a0Mali trg<\/em>\u00a0Milana Grgi\u0107a,\u00a0 Splitsko ljeto, 1976.;\u00a0 Genetove\u00a0Slu\u0161kinje<\/em>,\u00a0<\/em>\u00a0HNK Ivan pl. Zajc, Rijeka, 1984.).<\/p>\n Iz osje\u0107aja za probleme svoga vremena progovorio je i kao\u00a0\u00a0dramski pisac<\/strong>\u00a0suo\u010davaju\u0107i nas s \u010dovjekovom dramom u vremenu njegova \u017eivljenja\u00a0 pa mu je objavljeno \/djelomi\u010dno i igrano\/ 5 drama (Ucjena,<\/em>\u00a0Deus ex machina, Zatvoreno poslijepodne,\u00a0<\/em>\u00a0Kazalo je drvo \u0161to je ono,<\/em>\u00a0\u00a0 \u00a0Tomislav, hrvatski kralj<\/em>),\u00a0 a neke su i u rukopisu te roman\u00a0Ja, Donna Gall ili \u010cekaju\u0107i Cesaria\u00a0<\/em>\u00a0(u \u010dak dva izdanja 2000. i 2016.)<\/p>\n Iz svoje zaokru\u017eene prakse u kazali\u0161tu prelazi u teoriju. Upravo zbog\u00a0\u00a0 semioti\u010dkih izazova koje je kao redatelj rje\u0161avao u praksi (postavljanje kazali\u0161ne predstave jest pretvaranje jednog znaka u drugi) doktorirao je na temi\u00a0\u00a0Dramski tekst i semantika suvremenog kazali\u0161nog \u010dina\u00a0<\/em>\u00a0na Filozofskom fakultetu Karlova sveu\u010dili\u0161ta u Pragu 1974. Rad je objavljen u uglednoj biblioteci CKD-a Prolog 1984. i zapo\u010deo je njegov put teorijskog, znanstvenog i kriti\u010dkog promi\u0161ljanja kazali\u0161ta.<\/p>\n Od\u00a01998. do danas intenzivno pi\u0161e\u00a0\u00a0kazali\u0161nu kritiku<\/strong>\u00a0(Vijenac, Hrvatsko slovo, Kulisa.hr), pa ih je objavio preko stotinu. Sa znanstvenim tekstovima sudjelovao je na brojnim znanstvenim\u00a0 skupovima i simpozijima, a objavljivao ih je i u \u010dasopisima\u00a0 (Republika, Kolo, Mogu\u0107nosti). Teorijski rad rezultirao je s\u00a0 8 teatrolo\u0161kih knjiga. Uz aktivnu sveu\u010dili\u0161nu\u00a0 karijeru (predavao je dramaturgiju na splitskoj dramskoj akademiji),\u00a0\u00a0javno je djelovao<\/strong>\u00a0u kazali\u0161tnom \u017eivotu i kao pokreta\u010d novih scena, \u010dlan \u017eirija, povjerenstva…<\/p>\n Objavljene teorijske knjige:<\/p>\n Perkovi\u0107evo kriti\u010darsko pero ima nekoliko karakteristika. Budu\u0107i odli\u010dan knji\u017eevnik i stilist, Perkovi\u0107eve kritike\u00a0su \u010desto\u00a0 duhovite<\/em>\u00a0a uvijek dinami\u010dne pa zato zanimljive za \u010ditanje<\/em>\u00a0 \u010dak i kad se predstavu nije vidjelo, kako je rekla Sanja Nik\u010devi\u0107, a Marija Grgi\u010devi\u0107 \u0107e re\u0107i:\u00a0Pi\u0161e s u\u017eitkom i zato je \u010ditan s u\u017eitkom<\/em>. Drugo, te kritike su o\u010dito napisane na \u010dvrstoj podlozi: znanja, teorije, tako da je Perkovi\u0107 u stanju ne samo argumentirati u sada\u0161njosti nego i kontekstualizirati predstavu ili fenom u pro\u0161lost i razvoj kazali\u0161ta.\u00a0 Tre\u0107e, imaju jasno izra\u017een stav o vrijednosti vi\u0111enog (\u0161to bi trebao biti temelj \u017eanra kazali\u0161ne kritike iako nije uvijek slu\u010daj). Perkovi\u0107ev kazali\u0161ne kritike su i izuzetno po\u0161tene. To zna\u010di da predstavu prosu\u0111uju iz vizure cilja koji su stvaratelji predstave postavili.\u00a0 \u010cak i kad se ne sla\u017ee s poetikom o kojoj se radi ili ne podr\u017eava ciljeve koji imaju umjetnici, Perkovi\u0107 priznaje ostvarenje rezultata. U buci dana\u0161njih medija koji sve rje\u0161avaju\u00a0ad hominem<\/em>, koji hvale \u201ena\u0161e\u201c a kude \u201eva\u0161e\u201c bez argumenta, ovakav glas je rijedak i va\u017ean.<\/p>\n Upravo zato je va\u017eno da su kritike\u00a0 objavljenje u knjigama (Kako za\u0161tititi literaturu od kazali\u0161ta<\/em>,\u00a0<\/em>2002. i\u00a0\u00a0Dramsko djelo \u2013 kazali\u0161na izvedba<\/em>, 2011.)\u00a0 jer one svoju punu snagu dobivaju tek kad se \u010ditaju izvan politi\u010dkog konteksta\u00a0 pojedinih novina ili vremena. Ukori\u010dene, mogu se promatrati isklju\u010divo u estetskom i teatrolo\u0161kom kontekstu i tada do izra\u017eaja dolazi njihova snaga.<\/p>\n Perkovi\u0107 je kriti\u010dar vrlo jasnog estetskog profila koji zastupa. On se zala\u017ee za dramsko pismo kao temelj kazali\u0161ne predstave, za su-autorstvo glumca s tekstom, te re\u017eijom koja\u00a0te\u017ei za zajedni\u0161tvom sastavnica kazali\u0161ta, za istra\u017eivanjem tekstovnih dubina<\/em>. To zna\u010di da Perkovi\u0107eva poetika zagovara\u00a0 dramsko kazali\u0161te ili pi\u0161\u010devo autorstvo teksta, ali istovremeno on\u00a0 dobro poznaje i zagovara i ostale elemente predstave: glum\u010devo pravo na osobnost, redateljsku odgovornost i pravo publike na u\u017eitak. Tek kad je takvo, kazali\u0161te mo\u017ee ispuniti svoju osnovnu funkciju, kako smatra Perkovi\u0107, nuditi relevantne teme i govoriti o smislu, i to, kako ka\u017ee Boris B. Hrovat,\u00a0kroz\u00a0 dvostruku ukorijenjenost kazali\u0161nog \u010dina u mitologiju ili tradiciju iz koje ishodi, te u dana\u0161nje doba, kojemu konkretna predstava, danas i ovdje, mora biti u stanju priop\u0107iti originalnu poruku.\u00a0<\/em>Kazali\u0161te, prema Perkovi\u0107u,\u00a0 mo\u017ee ostvariti prostor slobode i umjetnika koji stvara i \u010dovjeka koji gleda tek kad uspostavi kriterije\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0humanosti<\/em>\u00a0kazali\u0161noga \u010dina, \u0161to podrazumijeva po\u0161tovanje dostojanstva svakoga ljudskog bi\u0107a, bez grubih instrumentalizacija\u00a0 i bez vrije\u0111anja i poni\u017eavanja bilo kojeg sudionika predstave \u2013 od umjetnika\u00a0 do publike.<\/p>\n Njegove kritike ne samo da zagovaraju tu poetiku nego su ujedno i\u00a0 argumentirane i o\u0161tre pobune protiv svevladaju\u0107e estetike koja je potpuno druga\u010dija. Perkovi\u0107 je protiv nerazumljivih, hladnih, pozerskih predstava jer je\u00a0\u00a0\u00a0 protiv la\u017ene poetike (re\u017eiserizma<\/em>, kako on to zove)\u00a0 i redatelja koji podre\u0111uje sebi tekst i stvara predstavu u kojoj se\u00a0scensko djelo korist tek kao tehni\u010dki potro\u0161ni materijal kojim \u0107e re\u017eija ispuniti prostor svog sadr\u017eaja<\/em>. On je i protiv la\u017enog koncepta\u00a0nove kazali\u0161ne realnosti<\/em>\u00a0koja, prema Perkovi\u0107u, nije\u00a0 bila ni nova, ni realna, a \u0161to je vrijeme potvrdilo jer od nje nije ni\u0161ta ostalo.\u00a0 Perkovi\u0107 je tako, \u0161to bi rekao igor Mrdulja\u0161:\u00a0pouzdan svjedok<\/em>.<\/p>\n Iz\u00a0\u00a0 osnove te poetike Perkovi\u0107 i \u017eivi kazali\u0161te, i stvara kazali\u0161te, i pi\u0161e o njemu, ali unutar toga dominiraju tri teme. Ponajprije, Perkovi\u0107 intenzivno istra\u017euje kazali\u0161te kao sustav znakova koji je slo\u017een i dinami\u010dan fenomen, pa ga zato naro\u010dito zanimaju na\u010dini promjene jednog znaka u drugi (Dramaturgija i kazali\u0161ni znak,\u00a0<\/em>1984., i\u00a0Kvalitativne promjene kazali\u0161nog znaka,\u00a0<\/em>2004.). Druga dominantna tema je prostor kazali\u0161ta, naro\u010dito ambijentalni prostor, te scenografija koja postaje dinami\u010dka i zna\u010denjska sastavnica predstave (Dramatur\u0161ke funkcije i zamke otvorenih kazali\u0161nih prostora<\/em>,\u00a0\u00a0 1995. i\u00a0Estetske i poeti\u010dke posebnosti ambijentalnog teatra<\/em>, monografija:\u00a0Splitsko ljeto 1954. \u2013 2004<\/em>.).<\/p>\n Tre\u0107a dominantna tema je \u2013 politika, odnosno uronjenost kazali\u0161ta u vlastitu stvarnost. I to kako iz pozicije kazali\u0161ta samog (koje reagira na stvarnost) tako i opisuju\u0107i utjecaj stvarnosti\/politike na kazali\u0161te. (dramaturgijske refleksije suvremenih znakovnih teorija u na\u0161em dobu<\/em>, kako bi rekao Darko Ga\u0161parovi\u0107) Ovo prvo je i sam iskusio jer su mu predstave, one izrazito politi\u010dke i subverzivne, bile zabranjivane:\u00a0Zatvoreno poslijepodne<\/em>,\u00a0 kako u HNK Split 1966., tako i\u00a0 Pragu 1972., te njegova re\u017eija i adaptacija drame Janka Poli\u0107a Kamova\u00a0Tragedija mozgova<\/em>\u00a0(Split, 1977.). Ovo drugo, utjecaj politike na kazali\u0161te i uporabu kazali\u0161ta u ideolo\u0161ko-politi\u010dke svrhe od 1945. do \u0161ezdesetih, Perkovi\u0107 je istra\u017eio kao jedan od najzna\u010dajnijih analiti\u010dara. Svjestan da razvoj kazali\u0161ta prati i dru\u0161tvene promjene te da se mijenja uloga kazali\u0161ta i o\u010dekivanje dru\u0161tva od kazali\u0161ta on je hrabro progovorio o pritiscima vlasti i to dokazao na dramatur\u0161kim analizama hrvatskih dramskih tekstova objavljenim u knjigama:\u00a0\u00a0Manipulirano kazali\u0161te,\u00a0<\/strong><\/em>\u00a01993.,\u00a0U procjepu ideologije i estetike. Hrvatska dramatika 1945. \u2013 1960.<\/em>, 20011.,\u00a0\u00a0Kazali\u0161na mi\u0161olovka<\/em>, 2012.<\/p>\n Zbog dosljednosti poetike i estetike iz koje stvara i koju zagovara, po\u0161tenog odnosa prema kazali\u0161tu i svijetu, te dominacije ove tri teme, Perkovi\u0107eve knjige su, \u010dak i kada su sastavljene od pojedina\u010dno napisanih tekstova (kritika ili eseja) vrlo jasno utemeljene i strukturirane cjeline.\u00a0 One su\u00a0istovremeno promi\u0161ljene i do\u017eivljene<\/em>, kako je to rekao Luko Paljetak. Danas je vidljiva ne samo njezina utemeljenost ili va\u017enost za hrvatsku teatrologiju\/kritiku nego i za hrvatsko kazali\u0161te pa je zato nagrada za \u017eivotno djelo do\u0161la u prave ruke.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Demetrova u nagrada za \u017eivotno djelo HDKKT za 2016. godinu dodijeljena je sc. Vlatku Perkovi\u0107u.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":471,"template":"","class_list":["post-642","demetrova-nagrada","type-demetrova-nagrada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n
\nObrazlo\u017eenje Demetrove nagrade HDKKT za \u017eivotno djelo 2016.<\/h3>\n
\n