Demetrova nagrada za \u017eivotno djelo HDKKT za 2021. godinu dodijeljena je<\/p>\n
Zvonimiru Mrkonji\u0107u<\/strong><\/p>\n Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu dr. art. Mira Muhoberac (predsjednica Povjerenstva), dr. sc. Vi\u0161nja Ka\u0109i\u0107 Rogo\u0161i\u0107 i dr. sc. Martina Petranovi\u0107 na sjednici odr\u017eanoj 27. travnja 2021. godine donijelo je odluku da se Demetrova nagrada za \u017eivotno djelo Hrvatskoga dru\u0161tva kazali\u0161nih kriti\u0109ara i teatrologa 2021. godine dodijeli dugogodi\u0161njem \u0109lanu Dru\u0161tva, hrvatskome knji\u017eevniku i prevoditelju, kriti\u0109aru i teoreti\u0109aru, uredniku i dramaturgu, akademiku Zvonimiru Mrkonji\u0107u.<\/p>\n Nagrada se sastoji od povelje i skulpture (rad Martina Babi\u0107a) te nov\u0109anoga iznosa od 10.000,00 kuna.<\/p>\n Biografija<\/strong><\/p>\n Zvonimir Mrkonji\u0107 hrvatski je knji\u017eevnik i prevoditelj, kriti\u010dar i teoreti\u010dar, urednik i dramaturg. Ro\u0111en je 6. lipnja 1938. godine, a nakon \u0161to je u Splitu zavr\u0161io klasi\u010dnu gimnaziju, u Zagrebu na Filozofskome fakultetu diplomirao je komparativnu knji\u017eevnost i francuski jezik, dok je na Akademiji dramske umjetnosti studirao re\u017eiju kao jedan od posljednjih u\u010denika Branka Gavelle. Bio je \u010dlan uredni\u0161tva dvotjednika za kulturu Telegram i teatrolo\u0161koga \u010dasopisa Prolog te niz godina djelovao kao dramaturg u Dramskome kazali\u0161tu Gavella. Od 2002. godine \u010dlan je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2006. redoviti \u010dlan. Istaknuti prevoditelj F. H\u00f6lderlina, S. Mallarm\u00e9a, R. M. Rilkea, A. Rimbauda, A. Camusa, A. Gidea, J. Geneta, Lautr\u00e9amonta i drugih autora te metodolo\u0161ki rigorozan analiti\u010dar i kriti\u010dar pjesni\u0161tva, Mrkonji\u0107 je ostvario jedan od najzapa\u017eenijih pjesni\u010dkih i kriti\u010dkih opusa u suvremenoj hrvatskoj knji\u017eevnosti.<\/p>\n U pisanju o pjesni\u0161tvu kre\u0107e se u duhu R. Barthesa (\u010diji je U\u017eitak u tekstu i preveo 2004. godine), strukturalizma i francuske teorije teksta, pa njegova kriti\u010dka aparatura proizvodi filozofski i pojmovno bremenite paradigmatske razrede i kategorije u duhu svojih uzora. Zna\u010dajno mu je kriti\u010dko djelo dvosve\u0161\u010dano Suvremeno hrvatsko pjesni\u0161tvo objavljeno 1971. godine te sastavljeno od antologije i popratne analiti\u010dke knjige. Iste smjernice slijede ostale knjige (Izum beskraja iz 1971., Sustav i slika iz 1980., Izvanredno stanje iz 1991. i Prijevoji pjesni\u0161tva, I\u2013II, iz 2006. i 2007.), njegova teku\u0107a kritika i eseji te antologija hrvatskoga pjesni\u0161tva dvadesetoga stolje\u0107a Me\u0111a\u0161i iz 2004. godine kao i Antologija francuskog pjesni\u0161tva iz 1998., koju je uredio s Mirkom Tomasovi\u0107em. Mrkonji\u0107evo pjesni\u010dko stvaranje, okupljeno u dvadesetak objavljenih zbirki, odre\u0111eno je vlastitim konceptualnim obzorom i svjesno teorije pjesni\u0161tva koju njezin autor proizvodi. To se antireferencijalno pjesni\u0161tvo naj\u010de\u0161\u0107e bavi samim svojim jezi\u010dnim materijalom, od najranijih zbirki Gdje je \u0161to (1962.), Zemljovid (1964.) i Dan (1968.), preko eksperimentalne faze, koju \u010dine Knjiga mijena (1972.), Bjelodano crnono\u0107no (1976.) i Nadnevak (1977.), pa do strogih, zatvorenih formi i pjesama u prozi kojima se okrenuo u potonjim zbirkama Zvonjelice (1980.), Pisma u bijelo (1989.), Put u Dalj (1992.), \u0160ipanski soneti (1992.), San, magla i ni\u0161ta (1996.), Kao trava (1998.) i Gonetanje gomile (2002.), nakon iscrpljenja vlastita avangardnoga projekta. Kasnu etapu, pak, obilje\u017eavaju povratak jezi\u010dnoj mimeti\u010dnosti te citatnost, autoreferencijalnost i okretanje tradiciji, svojstveni postmodernizmu. Zanimljivi su njegovi teatrolo\u0161ki ogledi o novijem teatru nadrealisti\u010dke provenijencije, primjerice o teatru Radovana Iv\u0161i\u0107a, odnosno eseji i studije o iskustvu \u201epreobra\u017eene farse\u201c u suvremenom hrvatskom dramskom kazali\u0161tu, posebice u opusu Ive Bre\u0161ana.<\/p>\n Njegove analiti\u010dke prokupacije obuhva\u0107aju i Dr\u017ei\u0107evo stvarala\u0161tvo, njegovu dramsku i stvarnosnu \u201eteatralnost\u201c kao i razradu ranonovovjekovnoga komi\u010dkog naslije\u0111a u dramati\u010darevim komedijama. Neki su od tih tekstova objavljeni 1985. godine u knjizi Ogledalo mahnitosti. Nagra\u0111en je Zmajevom nagradom (1988.), Nagradom Vladimir Nazor (1990.), Nagradom August \u0160enoa, Matica hrvatska (1997.), Nagradom Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca (1997.), Nagradom Josip Sever (1998.) te Goranovim vijencem (1999.). Godine 2000. odlikovan je odli\u010djem Officier dans l’Ordre des Arts et des Lettres. Laureat je Sonetnih dana Hanibala Luci\u0107a (2002.) i dobitnik Oliveat Croatie redivive (2002.), Nagrade Gabriel Bethlem (2002.), Nagrade HAZU (2005.), Nagrade Matice hrvatske za knji\u017eevnu i umjetni\u010dku kritiku Antun Gustav Mato\u0161 (2006.) te Nagrade Vladimir Nazor za \u017eivotno djelo (2009.).<\/p>\n Kazali\u0161te kao intelektualni azil<\/strong><\/p>\n Ve\u0107 i letimi\u010dan pogled na bogat profesionalni \u0163ivotopis akademika Zvonimira Mrkonji\u0107a ukazuje na njegovu kreativnu svestranost i intelektualno djelovanje u mno\u0161tvu razli\u010ditih umjetni\u010dkih i znanstvenih podru\u010dja i medija izra\u0163avanja. Mrkonji\u0107 stoga u\u017eiva status istaknutoga hrvatskog knji\u017eevnika, ponajprije pjesnika i autora dvadesetak sadr\u0163ajno i formalno raznorodnih, a nerijetko i eksperimentalnih, pjesni\u010dkih zbirki kao \u0161to su Gdje je \u0161to (1962.), Zemljovid (1964.), Dan (1968.), Knjiga mijena (1972.), Bjelodano crnono\u0107no (1976.), Nadnevak (1977.), Zvonjelice (1980.), Pisma u bijelo (1989.), Put u Dalj (1992.), \u0160ipanski soneti (1992.), San, magla i ni\u0161ta (1996.), Kao trava (1998.) ili Gonetanje gomile (2002.), Sonet sonetom (2005.), Nasumce na sunce (2006.), Recikla\u017eno dvori\u0161te (2019.) i Pjevno tijelo (2020.), no zaslu\u0163eno nosi i naziv uglednoga knji\u017eevnog kriti\u010dara i teoreti\u010dara, esejista i antologi\u0109\u010dara koji je \u010desto i upu\u0107eno pisao o hrvatskom pjesni\u0161tvu i priredio brojna samostalna i zbirna izdanja hrvatskih pjesnika (primjerice, Suvremeno hrvatsko pjesni\u0161tvo, 1971. ili Me\u0111a\u0161i, 2004.), afirmiraju\u0107i mnoga doma\u0107a autorska imena i pjesni\u010dke poetike, ali i inozemne autore (Antologija francuskog pjesni\u0161tva, 1998., s Mirkom Tomasovi\u0107em). Istodobno, Mrkonji\u0107 se nametnuo i kao vrstan i rafiniran prevoditelj poezije s vi\u0161e svjetskih jezika, to\u010dnije s francuskoga (djela St\u00e9phanea Mallarm\u00e9a, Arthura Rimbauda\u2026), njema\u010dkoga (djela Rainera Marie Rilkea, Friedricha H\u00f6lderlina\u2026) i engleskoga jezika (npr. Soneti Williama Shakespearea u suradnji sa \u0162eljkom \u010corak) te kao prevoditelj i tuma\u010d stru\u010dne literature iz podru\u010dja teorije knji\u017eevnosti (Roland Barthes, U\u017eitak u tekstu, 2004.). Njegovi su knji\u0163evni ogledi o hrvatskim pjesnicima, mahom onima djelatnim u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, objavljeni u knjizi Izvanredno stanje (Zagreb, 1991.), a kolumne, u kojima je na stranicama dnevnih novina Novi list godinama pratio suvremeno pjesni\u0109ko stvarala\u0161tvo, u dvotomnoj zbirci Prijevoji pjesni\u0161tva (Zagreb, 2006.), dok su pak njegovi likovni eseji o stvarala\u0161tvu hrvatskih slikara, kipara, dizajnera i fotografa razli\u010ditih profila, nara\u0161taja i rukopisa sabrani u knjizi Tvar kao pam\u0107enje (Zagreb, 2006.). Hrvatsku je knji\u017eevnost i knji\u017eevnu znanost zadu\u0163io i kontinuiranim i samozatajnim uredni\u010dkim radom na prire\u0111ivanju izdanja hrvatskih pisaca, djelovanjem u uredni\u0161tvima dvotjednika za kulturu Telegram i kazali\u0161noga \u010dasopisa Prolog te osvrtima i \u010dlancima u raznim periodi\u010dkim publikacijama. Za svoj je knji\u017eevni, prevodila\u010dki i knji\u017eevnokriti\u010dki rad primio velik broj priznanja i nagrada, uklju\u010duju\u0107i i Nagradu Vladimir Nazor za \u0163ivotno djelo (2009.), a u razgovoru povodom primitka nagrade Goranov vijenac za pjesni\u0161tvo (1999.) Mrkonji\u0107 je, osvrnuv\u0161i se na vi\u0161evrsnost svoga djelovanja koje je pored svega spomenutog uklju\u010divalo i rad u teatru, ustvrdio: \u201eMoja velika ljubav bilo je kazali\u0161te. Zahvaljuju\u0107i profesoru Herge\u0161i\u0107u koji nas je na studiju komparativne knji\u017eevnosti zarazio kazali\u0161tem, postalo je i kazali\u0161te jedan od mojih interesa. [\u2026] Ali moram re\u0107i da je moje zvanje ipak bilo kazali\u0161te. U njemu sam radio 30 godina, \u0163ivio sam od njega i s njim. Uvijek sam kazali\u0161te nekako najbolje osje\u0107ao kao svoj intelektualni azil.\u201c<\/p>\n Upravo je kazali\u0161no djelovanje Zvonimira Mrkonji\u0107a unutar nacionalne kazali\u0161ne kulture od posebnoga zna\u010denja za Hrvatsko dru\u0161tvo kazali\u0161nih kriti\u010dara i teatrologa \u010dlanom kojega je dugi niz godina. U kazali\u0161tu i oko kazali\u0161ta Zvonimir Mrkonji\u0107 sudjelovao je na doista mnogobrojne na\u010dine: rodio se doslovno na kazali\u0161noj pozornici u Splitu, na Peristilu (u ku\u0107i koja je kasnije uni\u0161tena bombardiranjem); gledao je operne, operetne i dramske izvedbe na otvorenim i zatvorenim splitskim scenama upijaju\u0107i silnice mediteranskoga teatra; studirao je re\u017eiju na zagreba\u010dkoj kazali\u0161noj akademiji kao jedan od posljednjih u\u010denika Branka Gavelle; bio je urednik u \u010dasopisima za kulturu i\/ili kazali\u0161te te urednik izdanja dramskih djela hrvatskih pisaca; dugi niz godina, od 1. sije\u010dnja 1971. do 30. prosinca 1998., radio je kao dramaturg Gradskoga dramskog kazali\u0161ta Gavella gdje je obavljao poslove dramaturga, dramaturga predstava (npr. Anton Pavlovi\u010d \u010cehov, Tri sestre, Josip Kosor, Maske na paragrafima), prevoditelja, dramatizatora (August Cesarec, Careva kraljevna), urednika kazali\u0161nih izdanja, autora tekstova i \u010dlana Umjetni\u010dkoga vije\u0107a; bavio se prevo\u0111enjem O povijesti i djelovanju GDK Gavella pisao je u Repertoaru hrvatskih kazali\u0161ta (Zagreb,1990.). U vi\u0161e se radova vra\u0107ao stvarala\u0161tvu Marina Dr\u0163i\u0107a, isti\u0109u\u0107i teatralnost Dr\u017ei\u0107eva opusa kao bit njegova \u201epjesni\u010dkog projekta\u201c, specifi\u010dan odnos Dr\u017ei\u0107a prema tjelesnosti te socijalnu kriti\u010dnost i politi\u010dnost Dr\u017ei\u0107eva rukopisa (\u201eO Dr\u017ei\u0107evoj teatralnosti\u201c, \u201eSkup ili otjerana pastorala\u201c), a u nekoliko je navrata pisao i o djelima Williama Shakespearea, posebice o tragedijama Hamlet, Macbeth i Kralj Lear. S osobitim je pak zanimanjem analizirao dramska djela vlastitih suvremenika. U \u010dasopisu Prolog, u kojemu je uredni\u010dki djelovao \u0161est godina, zalagao se za objavljivanje dramskih djela suvremenih hrvatskih pisaca i Mrkonji\u0107 je zaslu\u017ean za prvo izdanje dramskih djela Radovana Iv\u0161i\u0107a pod nazivom Teatar (Zagreb, 1978.), \u010dime je otvoren put i scenskim uprizorenjima Ivi\u0161i\u0107evih drama koja su se ubrzo zaredala u profesionalnim i amaterskim kazali\u0161tima, a sudjelovao je i u izdanju drama Nikole \u0160opa u zbirkama Kroz vrevu ste\u0107aka (Sarajevo, 1987.) i Izabrana djela (Zagreb, 2006.). Uredio je i pogovorom popratio izdanja djela Ive Bre\u0161ana Nove groteskne tragedije (Zagreb, 1989.) i Tri drame: Predstava Hamleta u Mrdu\u0161i Donjoj, Ledeno sjeme, Stani malo, Zvonimire (Zagreb, 1993.), pisca kojem se u svojim analiti\u010dkim studijama rado vra\u0107ao.<\/p>\n U esejisti\u010dkome su ga radu o drami i kazali\u0161tu zaokupljale teme politi\u010dnosti teatra i polemi\u010dnosti dramskoga djela prema odabranoj dru\u0161tvenoj situaciji, odnos dramskoga pisma i etike, pitanja na\u010dina uprizorenja i rje\u0161avanja razli\u010ditih problemskih \u010dvori\u0161ta dramskih djela u kazali\u0161noj praksi, a vi\u0161e radova o scenografskom radu Zlatka Kauzlari\u0107a Ata\u010da svjedo\u010di da ga je zanimala i kazali\u0161na scenografija. Pojedine studije nastale su potaknute aktualnim kazali\u0161nim izvedbama hrvatskih dramskih djela (primjerice, Violi\u0107eva re\u0163ija Prikazanja \u017eivota i muke sv. Ciprijana i Justine na Dubrova\u010dkim ljetnim igrama 1968. i Fotezova re\u0163ija Prikazanja \u017eivota sv. Lovrinca u Splitu iste, 1968. godine potaknuli su njegov rad o srednjovjekovnome kazali\u0161tu \u201eTheatrum mundi\u201c), pojedine su studije pisane kao pogovori ili predgovori zbirkama dramskih djela, a niz osvrta, eseja pa i razgovora s kazali\u0161nim umjetnicima nastao je prigodom rada na programskim knji\u017eicama GDK Gavella (\u201eStvarnost i san u Krle\u0163inu Vu\u010djaku\u201c).<\/p>\n Istaknuo se i svojim autorskim prinosima i emisijama na Tre\u0107emu programu Hrvatskoga radija Hrvatske radiotelevizije, npr. u emisiji Rije\u010d je glazba je rije\u010d, u kojoj sve do danas spaja svoje znanje o knji\u017eevnosti, glazbi i kazali\u0161tu i vrhunsko prevoditeljsko umije\u0107e te slu\u0161ateljima predo\u010duje, npr., poveznice izme\u0111u singspiela, komedije dell’ arte i talijanske opere buffe.<\/p>\n Na hrvatski je jezik, mahom za GDK Gavella ali i za druga kazali\u0161ta, preveo vi\u0161e dramskih tekstova. Dio njegovih dramskih prijevoda tiskan je u knjigama (Karl Kraus, Posljednji dani \u010dovje\u010danstva, 1994., Gerhart Hauptmann, Pred suton, 1998., Jean Genet, Paravani, 2004.), a dio je ostao u rukopisu (\u00d6d\u00f6n von Horvath, Pri\u010de iz Be\u010dke \u0161ume i Vjera, ufanje, ljubav, Johann Nestroy, Talisman iliti tko je protiv crvene boje, Frank Wedekind, Bu\u0111enje prolje\u0107a, Peter Weiss, No\u0107 s gostima, Georg B\u00fcchner, Dantonova smrt, Jean Paul Sartre, Prljave ruke\u2026).<\/p>\n Naposljetku, Zvonimir Mrkonji\u0107 je kazali\u0161nim temama i osobnostima posvetio i dio svoga bogatog pjesni\u010dkoga opusa obradiv\u0161i u raznim pjesni\u0109kim formama problematiku suodnosa kazali\u0161noga privida i zbilje, teatra i dru\u0161tva ili socijalne uloge kazali\u0161ta, odnosno pjesni\u0109ki uobli\u010div\u0161i refleksije na kazali\u0161ne predstave, uloge i glumce kao u, primjerice, poznatoj pjesmi o gluma\u010dkome umije\u0107u Pere Kvrgi\u0107a Kvrgi\u0107eva preobrazba.<\/p>\n Izbor njegovih pjesama o kazali\u0161noj umjetnosti sabran je u knjizi Taljenje Talije. Sedam pjesnika o kazali\u0161tu (Zagreb,2015.).<\/p>\n Tragom navedenoga obimnog i plodonosnog djelovanja u hrvatskom kazali\u0161tu i hrvatskoj kazali\u0161noj kritici i teatrologiji kojim je Zvonimir Mrkonji\u0107 trajno i nedvosmisleno zadu\u017eio nacionalnu kazali\u0161nu kulturu, povjerenstvo za dodjelu Demetrove nagrade jednoglasno je odlu\u010dilo da se ovogodi\u0161nja Demetrova nagrada za \u017eivotno djelo dodijeli akademiku Zvonimiru Mrkonji\u0107u \u010diji se opus u teatru i za teatar, iz perspektive Hrvatskoga dru\u0161tva kazali\u0161nih kriti\u010dara i teatrologa, tako\u0111er mo\u017ee smatrati svojevrsnim oblikom intelektualnoga azila hrvatske kazali\u0161ne kritike i teatrologije kakvim je Mrkonji\u0107, kao \u0161to rekosmo, dr\u017eao kazali\u0161te.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Demetrova nagrada za \u017eivotno djelo HDKKT za 2017. godinu dodijeljena je Zvonimiru Mrkonji\u0107u.<\/p>\n","protected":false},"featured_media":536,"template":"","class_list":["post-646","demetrova-nagrada","type-demetrova-nagrada","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"acf":[],"yoast_head":"\n
\n
\nObrazlo\u017eenje Demetrove nagrade HDKKT za \u017eivotno djelo 2020.<\/h3>\n
\ndramskih djela s francuskoga i njema\u010dkoga jezika kao i redakcijama prijevoda drugih autora; napisao je cijeli niz osvrta, kritika, eseja i studija o dramskim piscima i kazali\u0161nim temama od kojih su neki od zna\u010dajnijih i opse\u0163nijih radova prikupljeni u knjizi dramatur\u0161kih studija Ogledalo mahnitosti (Zagreb, 1985.).<\/p>\n
\nnapisao zapa\u017eenu studiju \u201ePreobrazba farse\u201c (1975.) o transformacijama \u017eanra farse u hrvatskom dramskom pismu druge polovice 20. stolje\u0107a, s posebnim osvrtom na djela Radovana Iv\u0161i\u0107a, Marijana Matkovi\u0107a, Ive Bre\u0161ana, Antuna \u0160oljana, i dr. Intenzivno se bavio (pre)vrednovanjem pjesni\u010dkog i dramskog opusa Radovana Iv\u0161i\u0107a i Nikole \u0160opa, \u0161to je, izme\u0111u ostaloga, rezultiralo i njihovim repozicioniranjem u hrvatskoj dramskoj i kazali\u0161noj kulturi (\u201eTeatar Radovana Iv\u0161i\u0107a\u201c, \u201eTeatar Nikole \u0160opa\u201c) i tiskanjem njihovih dramskih djela.<\/p>\n