Nagrada Ivo Hergešić za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023. prema odluci povjerenstva u sastavu Mila Bulimbašić Botteri, Igor Tretinjak i Leon Žganec-Brajša (predsjednik povjerenstva) dodijeljena je autorima predstave Gard Filipa Rutića i Dražena Krešića u produkciji Teatra &TD. Predstavu u dramaturgiji Filipa Rutića i režiji Dražena Krešića izvode Lana Ujević, Nikola Nedić, Bernard Tomić, Ivan Jurković, Lana Meniga, Luka Stilinović, Kristijan Ugrina (video). Za scenski pokret zaslužan je Damir Klemenić, za kostime Aleksandra Ana Buković, scenografiju Matej Kniewald te za rasvjetu Martin Šatović.
Nagrada se sastoji od povelje, skulpture Ivane Bakal te novčanoga iznosa od 929,06 eura (7.000,00 kuna).
Nagrada Ivo Hergešić HDKKT-a za najbolje kazališno ostvarenje u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2023.
Obrazloženje
Gard je stav, pozicija, u boksačkoj praksi poznat i neminovan potez iz kojeg sve proizlazi, bez kojeg se borba ne započinje. Gard se ne smije izgubiti, bez njega boksač pada i ne može nastaviti borbu. Odnosi su jasni. Tko izgubi gard – gubi „ratˮ. Redatelj Dražen Krešić i dramaturg Filip Rutić pošli su od te premise i započeli kretanje prema paradigmi u kojoj se jasnoća gubi, a borbe ostaju bez jasnog pobjednika i poraženog. U dramskoj radnji koja se kreće oko polaznog motiva filma o Nikoli – u ulozi Nikola Nedić – bivšem boksačkom prvaku kojeg glumi Bernard, profesionalni glumac – u interpretaciji Bernarda Tomića – odvija se vješto žongliranje i kolažiranje nekoliko paralelnih fikcijskih i medijskih svjetova.
Susret i preplet različitih medija u izvedbenim umjetnostima davno je prestao biti eksperiment, no u hrvatski dramski mainstream drugi se mediji i dalje najčešće uvode tek kao dodaci, gosti, začin ili vizualni okvir. Krešić i Rutić pokazuju zavidnu zrelost te u kazališni čin slojevito i tek naizgled ležerno upleću filmski medij. Ne čine to prvoloptaški, prepuštajući se njegovoj „smrznutojˮ vizualnosti, već ga u tijelo izvedbe upleću na sadržajnom, strukturnom, koncepcijskom i idejnom planu. Taj susret i preplet, a na mjestima i sukob dvaju medija postavlja kazalište i film u pozicije istinskih (meta)aktera čiji odnos postaje nositelj cjeline. U takvom izvedbenom okviru, u kojemu je fokus s riječi pomaknut na odnos između dvaju medija, glumci – uz Nedića i Tomića uloge su uvjerljivo kreirali Lana Ujević, Ivan Jurković, Lana Meniga, Luka Stilinović te Kristijan Ugrina na videoprojekciji – postaju tek lutke u rukama radnje, pijuni čije konce vuče prikriveni autor djela – koncept. I ma koliko se čini da (naizgledni) protagonist Nikola u vlastitim rukama drži sudbinu autobiografskog filma, a time i predstave u cjelini, ona mu sve vrijeme izmiče, nježno i sigurno ga vodeći vlastitim putevima. Taj obrat odlično je oblikovao Nikola Nedić, koji je vlastite slabosti i slabosti fiktivnog imenjaka pretočio u slojevitu scensku borbu (spuštenog garda) sa sobom i svijetom oko sebe.
Na tragu Nikoline scenske sudbine, tijek predstave, vođene metaodnosom, brzo ljušti početno blještavilo, ako ga je uopće i bilo, te pred publiku rasprostire niz okrhnutih likova koji se svim silama trude sakriti pukotine što neminovno provaljuju kroz iluziju. Isto se događa i s jezikom znakova koji se tim iluzijama koriste, a čine kazališni i filmski prostor ove predstave.
U svijetu propitanih simbola, mjesto nalazi i poigravanje, tu je sveprisutna glava bika – scenograf je Matej Kniewald, a kostimografkinja Aleksandra Ana Buković – a scenski pokret Damira Klemenića s vremenom postaje sve više iščašen, pomaknut, lišen smisla. Likovima se istovremeno moguće smijati, žaliti ih, ali i gubiti se s njima u rukavcima kazališnih i filmskih izvedbenih registara. Mlada ekipa predstave Gard odlično se nosi s tim svojevrsnim gomilanjem razina, fokusa, motiva i likova i žongliranjem njima.
Zaključno, Gard je predstava koja na vješt i osobit način kombinira i prepleće filmski i kazališni medij, uzdižući njihov odnos do pozicije nadanimatora što se poigrava vlastitim elementima, likovima i njihovim sudbinama. Ova promišljena intermedijska igra na sceni djeluje elegantno, pročišćeno i nenametljivo te čini ključ iznimno privlačnog i zavodljivog izvedbenog ruha naizgled jednostavne predstave, no koja se pred gledateljem rastvara poput cvijeta u brojne slojeve, nudeći ih na zajedničku igru i dopisivanje. Sukladno tomu, povjerenstvo je odlučilo ovogodišnju Nagradu Ivo Hergešić dodijeliti njezinu autorskom timu.
