Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje HDKKT-a 2026. godine dodijeljena je Martini Petranović
Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu Višnja Kačić Rogošić, Gordana Ostović i Ivana Slunjski na sjednici održanoj 18. svibnja 2026. godine donijelo je odluku da se Demetrova nagrada Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa za godišnje ostvarenje 2026. godine dodijeli istaknutoj članici društva teatrologinji MARTINI PETRANOVIĆ. Nagrada se sastoji od povelje i skulpture Martina Babića te novčanog iznosa.
Životopis
Martina Petranović (Rijeka, 1976.) teatrologinja je zaposlena u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Središnja područja njezina znanstvenog i stručnog interesa jesu povijest hrvatskoga kazališta, suvremena hrvatska drama i kazalište, scenski dizajn i kazališna historiografija. U njezinu radu o drami i kazalištu ističu se knjige Na sceni i oko nje (2013.), Od kostima do kostimografije. Hrvatska kazališna kostimografija (2015.), Kazalište i (pri)povijest. Ogledi o hrvatskoj kazališnoj historiografiji (2015.) i Zrcaljenja. Drama i kazalište u zrcalu kazališnohistoriografske i muzejske prakse (2024.), odnosno monografije o istaknutim predstavnicima hrvatske kazališne likovnosti Prepoznatljivo svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj (2014.), Kamilo Tompa i kazalište (2017.), Vanda Pavelić Weinert (2018.), Slikar u kazalištu – Zlatko Kauzlarić Atač (2020.) i Kazališni obzori Tomislava Krizmana (2024.).
Aktivna je sudionica domaćih i međunarodnih skupova te članica njihovih programskih i organizacijskih odbora. Uredila je više znanstvenih zbornika i knjiga, među kojima se izdvajaju zbornici sa skupova Krležini dani u Osijeku i Dani Ranka Marinkovića. Suutemeljiteljica je i urednica biblioteke Kazališna likovnost u knjizi koju zajednički izdaju HAZU i ULUPUH te članica uredništva biblioteke Polilog Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa. Glavna je urednica i suautorica monografije Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. 130 godina zgrade (2025.).
Predsjednica je Kulturnoga vijeća za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti u Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske. Sudjeluje u radu festivalskih vijeća te povjerenstava za dodjelu kazališnih i teatroloških nagrada, uključujući Nagradu Marin Držić i Nagradu Vladimir Nazor. Izbornica je Festivala hrvatske drame Marulićevi dani (2025. – 2026.). Dugogodišnja je suradnica Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Kustosica je umjetničkih projekata u zemlji i inozemstvu, autorica izložbi o kazalištu te kustosica Kazališnoga pop-up muzeja u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, a uređivala je i likovni program Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku. Predaje na studiju Scenskoga dizajna na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a surađuje i s drugim umjetničkim akademijama i fakultetima u Zagrebu i Osijeku.
Dobitnica je nekoliko strukovnih nagrada i priznanja, uključujući Nagradu Marko Fotez za teatrološka istraživanja (2016.). Članica je Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, Matice hrvatske, Hrvatskoga centra ITI te ULUPUH-a, čija je počasna članica.
Obrazloženje Demetrove nagrade HDKKT-a za godišnje ostvarenje 2026.
U dvogodišnjem periodu obuhvaćenom nagradom Martina Petranović istaknula se produktivnošću, raznovrsnošću i obuhvatnošću teatrološkoga rada koji u tiskanome mediju plijeni visokim stupnjem informiranosti i informativnosti, preciznosti, vizualne atraktivnosti te jezične razvedenosti i pristupačnosti, ali i predstavlja svojevrsno organizirano arhiviranje i izlaganje osobne teatrološke “izvedbe” ne samo autorice velikoga broja znanstvenih radova i izložbi već i primjerice višegodišnje članice programskoga i organizacijskog odbora i uredništva te priređivačice zborničkih izdanja teatrološkoga skupa Krležini dani u Osijeku, suurednice biblioteke Kazališna likovnost u knjizi ili članice stručnoga povjerenstva Nagrade za dramsko djelo Marin Držić, koju dodjeljuje Ministarstvo kulture i medija.
Vidljivo je to već u njezinoj monografskoj studiji posvećenoj Tomislavu Krizmanu, jednome od najznačajnijih i najangažiranijih likovnih umjetnika koji je početkom 20. stoljeća u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu ostvarivao zadaću vizualnoga opremanja pozornice ujedno utvrđujući osnove i obrise profesionalne scenografije i kostimografije na domaćoj sceni te znanje budućih predstavnika tih kreativnih funkcija. Slijedom osobnih teatroloških interesa za područje kostimografskog, ali i scenografskog stvaralaštva koje svojim upornim i vrijednim znanstvenim i kustoskim djelovanjem uspješno bilježi, usustavljuje, tumači i popularizira, za što je i višestruko nagrađena, Martina Petranović i u ovom je slučaju poduzela impresivan istraživački rad predočivši Krizmanovo djelovanje mnoštvom podataka te iz različitih perspektiva i u različitim kontekstima. Potraga za iskoristivim kazališnim vještinama i iskustvom, izgradnja suradničke osovine scenograf-redatelj u suradnji s Ivom Raićem i Brankom Gavellom, oblikovanje funkcionalnoga kostima, organizacija strukovnoga djelovanja, istraživanje različitih izvedbenih prostora ili izgradnja prepoznatljive skale motiva, primjerice, nazivnici su putem kojih upoznajemo Krizmana, dodatno obogaćeni zavidnom količinom dostojno predstavljenoga vizualnog materijala, popisom autorovih scenografija i kostimografija te popisom literature na koju se studija oslanja. Iz izdanja ne progovara samo autorska marljivost i temeljitost već i dovitljivost u prilagođavanju sadržaja mediju jer se kompozicija tekstova nenametljive duljine koji su raspršeni među bogatim slikovnim prilozima percipira poput izložbe u knjizi otvorene recipijentovim interesima, potrebama pa i raspoloženjima koji će prilikom svake nove “galerijske šetnje” odrediti redoslijed, smjer, ritam i količinu konzumiranih tematskih blokova. Premda se naslovom prividno zadržavaju na djelovanju tek jednoga (među ostalim i) teatarskog stvaratelja, Kazališni obzori Tomislava Krizmana stoga prikladno upućuju na udaljenost pogleda i snagu glasa njegove autorice kojima se jednako suvereno služi i kad je u pitanju zahtjevniji žanrovski okvir.
Spomenute vještine izvrsno demonstrira druga uvodno istaknuta studija Martine Petranović pod nazivom Zrcaljenja. Drama i kazalište u zrcalu kazališnohistoriografske i muzeološke prakse okupljanjem ne nužno očekivanih tema čije međusobne odraze vrijedi uzeti u obzir, kao i razinom obaviještenosti i aktualnosti teksta, provjerenošću podataka te opravdanošću donesenih zaključaka. Autorica ovu obuhvatnu studiju započinje preciznim i detaljnim ispisivanjem prepletenosti historiografske i muzejske prakse kroz pretpovijest Muzejsko-kazališne zbirke odnosno meandre borbe za osnivanje kazališnoga muzeja, a zatvara analizom relevantnih izložbi i stalnih postava kazališne građe, kao i njihovih aktualnih i potencijalnih funkcija u okviru različitih institucija i na različitim lokacijama u Hrvatskoj. Unutar toga raspona vođena osobnom istraživačkom putanjom koju gradi u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta HAZU-a, koju ističe u posljednjem poglavlju upućujući time i na neke od razloga uključivanja pojedinih interesnih sfera u ovu knjigu, Petranović plete raznoliku čipku historiografskih izazova, dvojbi, težnji i uspjeha. Metodično pristupajući problematici, značajan prostor posvećuje povijesnim proučavanjima hrvatskoga kazališta – posebno pojedinim rjeđe analiziranim segmentima kao što su, primjerice, popularni žanrovi, pisani doprinosi kazališnih praktičara ili recepcija likovnih elemenata predstave, a zadržava se i na proučavanju domaćih teatroloških skupova, kazališnih prostora u ratnim okolnostima ili dramskog teksta u kontekstu povijesti književnosti, procesa kanonizacije, sustava nagrađivanja i inozemne prezentacije/vidljivosti. Pri tome historiografsko-teatrološku praksu prati od pionirskih pokušaja do aktualnih istraživanja koja se usložnjavaju i šire geografski, kulturno, metodološki ili medijski te dosljedno upućuje na izvankazališne okolnosti i lokalne i globalne trendove koji utječu na spomenuto djelovanje, posebno kad je riječ oblikovanju nacionalnoga kazališta i nacionalne (kazališne) povijesti.
U tome smislu (a s obzirom na Krizmanovo djelovanje u okviru našega centralnog glumišta) oba prethodna izdanja predstavljaju i svojevrsni uvod u urednički i autorski rad Martine Petranović na monografiji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu koja je objavljena u povodu velike obljetnice zgrade kao publikacija u čast tome, citiram autoricu, “korifejskom mjestu i trajnom zalogu hrvatske kazališne umjetnosti”. Riječ je, dakako, o drugoj vrsti znanstvenog i kreativnog djelovanja, ne samo na izravnoj proizvodnji već i obuhvatnijem usmjeravanju teatrološko-historiografskih proučavanja te selekciji, formiranju, organizaciji i trajnoj prezentaciji tom praksom stvorene stručne i znanstvene građe. No, iako je praksa poznata, dosegnuta primjerna razina izdanja ističe se svojom rijetkošću, već i prema tako prizemnim kriterijima kao što je broj stranica (749 obilježenih), težina publikacije te raskošnost i posebnost opreme koje redom – kao što se od ovakvoga izdanja i očekuje – zasjenjuje njezin tekstualni sadržaj. Upošljavajući naime veliki broj domaćih teatrologa i fotografa čiji je rad vezan uz neki aspekt nacionalnoga glumišta, publikacija toj iznimnoj i izazovnoj temi pristupa kronološkim uvidom u razvoj cjeline te njegove dramske, baletne i operne djelatnosti zasebno, problematiziranjem različitih istaknutih kulturnih domena poput kazališnog plakata, kazališnih publika ili svečanih zastora te završno nizom članaka o staroj, ali i novoj zgradi kazališta što redom dokumentira i intrigantnim vizualnim prilozima. Pri tome je sadržajna važnost podržana uzusima struke, posebno kad je riječ o pouzdanosti i provjerljivosti goleme količine podataka stoga zaključno možemo reći kako knjiga Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: 130 godina zgrade svoj naslov uzvisuje na dostojan način – čuvanjem kazališnoga nasljeđa njegovim iscrpnim proučavanjem te sustavnim i objektivnim izlaganjem.
Slijedom navedenoga, a nadajući se i budućim vrijednim plodovima njezina rada, povjerenstvo je donijelo odluku da se Demetrova nagrada za godišnje ostvarenje 2026. dodijeli Martini Petranović.
