Zlo nikad ne odlazi
Olga Vujović
Sporazum o suradnji pet nacionalnih kazališta poznat kao K-HNK potpisan je u svibnju 2021. kako bi hrvatska narodna kazališta uspostavila koprodukcije i počela redovito razmjenjivati predstave. Potonjem su se posebno razveselili ljubitelji kazališta jer su prepoznali mogućnost da u vlastitom kazalištu vide kvalitetne predstave iz drugih sredina. Projekt se uglavnom odvijao u zacrtanom smjeru i unutar zadanih okvira, ali ne jednako intenzivno u svakoj sredini: moj je dojam da su veličina teatra i sudjelovanje u projektu obrnuto proporcionalni. Možda je privid, ali HNK u Varaždinu prilično marljivo ugošćuje predstave iz K-HNK-a, pa je na njegovoj pozornici zaigrala i posljednja prošlosezonska predstava iz HNK-a u Osijeku Vještice iz Salema Arthura Millera u režiji Ivana Plazibata (5. rujna 2025.).
Ne znam koji su kriteriji pri odabiru gostujućih predstava, ali ova predstava opravdala je svoje gostovanje, jer ne samo da čini iskorak u repertoaru osječkog kazališta već predstavlja vrlo solidno kazališno ostvarenje. Izvorni naslov drame glasi The Crucible (“lonac za taljenje”), ali se od prve hrvatske izvedbe u Zagrebačkom dramskom kazalištu upotrebljava naslov Vještice iz Salema (prijevod Kosta Spaić, redatelj Dino Radojević, 1954.) i jedino odstupanje od tog naslova bilo je u HNK-u Split 2019. kada se predstava nazvala Kušnja, a preveli su je Elvis Bošnjak i Nenni Delmestre (istim prijevodom služili su se i u osječkoj predstavi).
U gradiću Salem grupa djevojčica neočekivano je dobivala napadaje u blizini nekih ljudi (mahom žena), što se tumačilo kao njihova reakcija na blizinu vraga, odnosno na ljude koji su zgriješili šurujući s Nečastivim. Godina je 1692. i puritanska sredina strahuje od vradžbina pa se “obilježene” ljude (može biti neudana žena ili beskućnica) optužuje za “vještičarenje”. Optuženike bi se podvrgnulo mučenju i nakon priznanja krivnje osudilo na vješanje. Milleru (1915. – 2005.) je taj postupak (“lov na vještice”) poslužio za prikazivanje istraga koje je Odbor za neameričku aktivnost Zastupničkog doma provodio sredinom dvadesetog stoljeća nad američkim intelektualcima, ovlaš ih osumnjičivši da su komunistički simpatizeri, što znači da su okrenuti subverzivnom djelovanju. Doba je hladnog rata i Amerikom vladaju paranoja i iracionalni strah, što vodi do intenzivnog progona “sumnjivaca”, a senator McCarthyju (1908. – 1957.) je cijelom razdoblju priskrbio naziv makartističko (drama je praizvedena 1953.; Miller se također susreo s optužbama, ali je oslobođen).
Scenograf Davor Molnar velikom je drvenom konstrukcijom naznačio ruralni ambijent čije se ozračje bitno ne mijenja neovisno o tome je li posrijedi krajolik (polje, šumu) ili se pomicanjem pregrade otvara prostor crkve, obiteljske kuće ili sudbene dvorane (oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia), jer su svi ti prostori “zatrovani” sumnjom i strahom. Skladateljica Nevena Glušica putem glazbe snažno je “obojila” emotivna stanja sudionika, pa svjedočimo rasponu od “divljeg” ritma uz koji plešu djevojke na šumskoj ledini (scenski pokret i koreografija Maja Huber), preko smirujućeg sakralnog pjevanja do intenzivno “psihološke” glazbe. Kostimografkinja Petra Pavičić odjeću je ostavila unutar stišanog kolorita jer su u pitanju jednostavni ljudi sličnog imovinskog stanja (oni bogatiji tek su malo bolje odjeveni, a pastori i sudac imaju zadane norme) i zajedničkog stanja duha (ora et labora), pa se promjena u odijevanju vidi tek kada djevojke postanu “svjedokinje na sudu” i njihova odjeća više nisu seoske halje, nego uredne crne haljinice s bijelim kragnama.
Predstava počinje pogledom na grupu djevojaka koje se, predvođene Abigail (Mateja Tustanovski), šale i skupljaju sjeno, da bi se odjednom upustile u mahniti ples nakon kojeg se Betty (Ana Lanšćak) neočekivano onesvještava, zbog čega se ostale uplaše (Antonija Mrkonjić kao Mary, Gabriela Redžić kao Susanna, Tea Mandarić kao Mercy). Pastor Parris (Duško Modrinić) vidio je djevojke kako plešu u šumi i osumnjičio ih da vode “vještičje rituale”, što je veliki grijeh, no da bi sebe i svoje prijateljice izbavila iz nevolje, Abigale optužuje Titubu (Ljiljana Krička Mitrović) da je vještica. Sumnje u pojavu Nečastivog potkrepljuju Ann i Thomas Putnam (Petra B. Blašković i Armin Čatić) usprkos razumnim argumentima koje iznosi Rebecca (Anita Schmidt). Djevojke odjednom uviđaju da bi im njihovo “padanje” u trans moglo priskrbiti neočekivanu (važnu) ulogu u zajednici i one to čine svako malo, a da bi dojam bio potpun, kao povod navode imena svojih susjeda. Uspostavlja se kazneni sud koji ljude zatvara i podvrgava torturi, a potom i vješanju (u procesima sudjeluju pastor Halle – Antonio Jakupčević i sudac Danforth – Miroslav Čabraja). Abigale je zaljubljena u Johna Proctora (Aljoša Čepl) s kojim je, dok je služila u njegovu domu, imala aferu, ali on je prekinuo, što ona ne želi prihvatiti i zato optužuje njegovu suprugu Eliazbeth (Selma Sauerborn) jer se nada da bi njezinim smaknućem opet pridobila Johna. Proctor je užasnut kada mu zatvaraju suprugu i nagovara sluškinju Mary da na sudu prizna kako se djevojke pretvaraju da padaju u trans i da su sve njihove optužbe izmišljene radi koristoljublja (poput slučaja kada bogati zemljoposjednik kupuje zemlju dok je optuženik u zatvoru!). Vrlo je potresno svjedočenje Gilesa Coreya (Mario Rade) i dojmljiva bahatost imućnog Ezekiela (Matija Kačan), a valja spomenuti i Mirka Ilibašića u ulozi sudskog izvršitelja Herricka.
Najdojmljiviju ulogu ostvarila je Mateja Tustanovski vodeći svoju Abigale iz faze zaigrane i prpošne djevojčice, koja počinje lagati bez ikakvih drugih kalkulacija osim da se izvuče iz nevolje u koju je upala plešući sa svojim prijateljicama u šumi (gdje ih je vidio pastor Parris, koji želi kazniti djevojke zato što se boji za svoj ugled jer mu je Abigale nećakinja). U trenutku kada je otkrila mehanizam koji joj daje moć nad okolinom zahvaljujući crkvenoj i sudskoj vlasti, počinje se koristiti svojim utjecajem i nad svojom grupicom (Mary odustaje od priznanja njihovih nepodopština i ponovo im se pridružuje iako zna da će par Proctor nastradati) i nad okolinom. Pod krinkom pravednosti i istine ona manipulira pastorima (iako se Halle poslije kaje) i sucem, jer svima odgovara da drže ljude u strahu i pokornosti (a možda doista i vjeruju u spregu župljana s vragom?!). Drugi je ključni lik u organizaciji dramske napetosti pravdoljubivi John Proctor, koji mora odlučiti hoće li pred sudom priznati svoj preljub ili prihvatiti optužbu za “vještičarenje” jer mu o tome ovisi život: on se odlučuje za istinu i – smrt. Proctor se od poštenog i mirnog farmera koji je spolno zgriješio sa služavkom, ali se pokajao, preobražava u hrabrog i istinoljubivog muškarca koji se hvata u koštac s lažnim, po život opasnim optužbama, koje vlastodršcima daju moć da ljude drže u strahu i pokornosti. Čepl pažljivo otkriva odlike svojeg tragičnog junaka i njegovu dvojbu između istine i laži koja podrazumijeva izbor između nečasnog života i časne smrti.
Proctor se razlikuje od svih ostalih dramskih likova upravo svojim izborom i njegovom smrću Miller je probudio nadu da će zdravi razum nadvladati histerija. Okrenemo li se oko sebe, možemo primijetiti da nada opet spava dubokim snom!
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, premijera 23. svibnja 2025. Autor Arthur Miller, prevoditelji Elvis Bošnjak i Nenni Delmestre, redatelj Ivan Plazibat, scenograf Davor Molnar, kostimografkinja Petra Pavičić, autorica glazbe Nevena Glušica, suradnica za scenski pokret Maja Huber, oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia, asistentica scenografa Kaya Obrol-Pedišić, asistent kostimografa Bruno Osmanagić, izrađivačica rekvizita Marta Mršić. John Proctor: Aljoša Čepl, Abigail Williams: Mateja Tustanovski, Elizabeth Proctor: Selma Sauerborn, Pastor Parris: Duško Modrinić, Mary Warren: Antonia Mrkonjić, Sudac Danforth: Miroslav Čabraja, Thomas Putnam: Armin Ćatić, Ann Putnam: Petra Bernarda Blašković, Pastor John Halle: Antonio Jakupčević, Giles Corey: Mario Rade, Ezekiel Cheever: Matija Kačan, Rebecca Nurse: Anita Schmidt, Tituba: Ljiljana Krička Mitrović, Herrick: Mirko Ilibašić, Betty Parris: Ana Lanšćak, Susanna Walcott: Gabriela Redžić, Mercy Lewis: Tea Mandarić. Foto: Kristijan Cimer
