Kazališni amaterizam u Hrvatskoj: tradicija, raznolikost i uloga u kulturnom životu zajednice
Martina Brumen
Kazališni amaterizam u Hrvatskoj ima dugu i razgranatu tradiciju, duboko ukorijenjenu u kulturni život lokalnih zajednica. Obuhvaća djelovanje brojnih kazališnih udruga i skupina koje, bez materijalne naknade, stvaraju kazališne predstave, često inspirirane lokalnim temama, jezikom i identitetom. Unatoč svojoj neprofesionalnoj prirodi, amatersko kazalište nerijetko doseže visoke estetske standarde te ima važnu ulogu u očuvanju i promociji kulturne baštine.
U Hrvatskoj se kazališni amaterizam sustavno razvijao radom kulturno-prosvjetnih društava, osobito od sredine 20. stoljeća. U razdoblju socijalizma amaterske skupine imale su institucionalnu potporu, a danas najčešće djeluju u udrugama civilnog društva, kulturnim centrima i lokalnim inicijativama. Vrhunac godišnjeg rada istaknutih skupina predstavlja sudjelovanje na županijskim smotrama te na državnom Festivalu hrvatskih kazališnih amatera.
Estetske i poetske raznolikosti
Amatersko kazalište u Hrvatskoj obuhvaća širok spektar estetskih pristupa i poetskih izričaja. Od tradicionalnog pučkog teatra, preko komedije i drame, do eksperimentalnog, plesnog i poetskog kazališta – amateri istražuju različite forme scenskog izraza. Posebna je vrijednost autorski pristup: mnoge skupine same pišu i režiraju svoje predstave, što rezultira autentičnim i često društveno angažiranim djelima.
Doprinos važnih skupina
Brojne amaterske kazališne skupine kontinuirano pridonose razvoju suvremene hrvatske kazališno-amaterske scene raznovrsnim poetikama i tematskim interesima, a pojedine, koje ću u nastavku spomenuti, posebno se ističu dugom tradicijom djelovanja, estetikom i poetikom te visokim dosezima.
Studentski teatar Lero iz Dubrovnika njeguje poetsko i simboličko kazalište, s naglaskom na reinterpretaciji dubrovačke književne baštine i autorskim projektima prožete zvukom, slikom i pokretom. Njihove predstave karakterizira intimna atmosfera i snažni lirski izražaj. Na tragu takve poetike, vrijedi istaknuti i Teatar Kuntrata iz Sv. Filipa i Jakova, koji također njeguje vrlo promišljeno poetsko, vizualno i glazbeno osmišljeno kazalište. Posebnu pozornost pridaju očuvanju dalmatinske baštine i lokalnog govora. Njihov scenski izričaj kombinira stih, pokret, svjetlo i glazbu, gradeći predstave koje evociraju identitet i sjećanje zajednice.
Istaknutu autorsku posvećenost i usmjerenost na lokalni identitet pokazuje i Kazališna družina Štolcer iz Čakovca. Družina je prepoznatljiva po autorskim projektima Kristine Štebih, koja za skupinu piše originalne tekstove s naglaskom na lokalnu povijest i identitet, često obrađujući i teme međuljudskih odnosa. Štolceri tako njeguju kazalište koje je istodobno društveno relevantno i prožeto humorom, pri čemu se često služe kajkavskim govorom i bogatom međimurskom kulturnom baštinom. Posebno mjesto u na hrvatskoj kazališno-amaterskoj sceni zauzima i Kazališna grupa Viktora Cara Emina iz Rijeke, koja u svojem umjetničkom izrazu spaja elemente klasične i suvremene dramaturgije, toplinom amaterskog kazališnog duha i zajedništva.
Za razliku od spomenutih skupina, koje se primarno oslanjaju na baštinske i poetske impulse, Scena Sisak njeguje izrazito društveno angažirano kazalište. Fokus im je na suvremenim tekstovima i temama vezanim uz etičke dileme, traumu i pravdu. Njihove produkcije karakterizira psihološka dubina i izražena redateljska promišljenost. Na tom valu povezivanja tradicije i suvremenosti djeluje i Kazališna družina Mika Živković iz Retkovaca, koja njeguje pučko kazalište prožeto slavonskom kulturnom baštinom, humorom, ali i emocionalnom izražajnošću. Njihove predstave isprepleću tradiciju, suvremeni život i satirične komentare društvenih pojava, uz izraženu upotrebu lokalnog jezika.
S posebnim senzibilitetom za eksperiment i inovaciju djeluje Teatar Gaudeamus u Centru KNAP u Zagrebu. Gaudeamus okuplja mlade koji su usmjereni autorskim projektima i kolektivnom stvaralaštvu, a njihove predstave nerijetko istražuju društvene fenomene koristeći se groteskom, humorom i inovativnom formom.
U duhu očuvanja lokalnog identiteta putem kazališnog izraza djeluju i Dramski amateri Murter, koji njeguju pučko kazalište s naglašenim fokusom na očuvanju lokalnog govora, običaja i svakodnevice murterske zajednice. Njihov scenski izričaj obiluje humorom, a predstave prikazuju život i odnose unutar male otočke zajednice. S druge strane, Dramska amaterska družina Vodice njeguje angažirano kazalište koje reinterpretira klasične i suvremene tekstove. Njihove predstave prepoznatljive su po visokom dramaturškom i redateljskom standardu te obrađuju suvremene društvene teme i poetizirane scenske obrade klasičnih književnih predložaka.
Posebnu ulogu u osnaživanju mladih izvođača putem scenskog stvaralaštva ima Satiričko kazalište mladih iz Slavonskog Broda. Djelujući u duhu satiričnog i društveno osviještenog kazališta, posvećeni su problemima mladih, pitanjima identiteta te adaptacijama klasičnih i suvremenih tekstova. Njihove predstave kombiniraju humor, ironiju i ozbiljne poruke, pružajući mladim izvođačima priliku za scensko istraživanje i javni angažman.
Na kraju, ali nipošto manje važno, vrijedi istaknuti i Dramski studio Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih, koji je za razliku od brojnih amaterskih kazališta i skupina profesionalno vođen te je usmjeren isključivo na kazalište za djecu i mlade. Studio njeguje visoko estetiziran i inovativan scenski izričaj te se bavi suvremenim adaptacijama klasičnih priča i temama bliskima mlađoj publici, pritom razvijajući kazališni jezik novih generacija.
Izdvojene skupine predstavljaju samo mali dio živahnog i raznolikog svijeta amaterskog kazališta u Hrvatskoj, koje zahvaljujući brojnim talentiranim zaljubljenicima u teatar te aktivnim i posvećenim zajednicama, nastavlja snažno pridonositi kulturnom životu zemlje.
Uloga festivala i šire značenje
Važnu ulogu u prezentaciji i afirmaciji kazališnog amaterizma ima Festival hrvatskih kazališnih amatera (FHKA), koji je osnovan 1961. godine i do danas u organizaciji Hrvatskog sabora kulture neprekinuto djeluje kao nacionalna smotra najboljih amaterskih ostvarenja. FHKA je značajna platforma za prezentaciju dosega hrvatskog kazališnog amaterizma, stručno vrednovanje predstava te umrežavanje kazališnih skupina, potičući razmjenu iskustava, uspostavljanje partnerskih suradnji te kontinuirani razvoj scene.
Društvena i obrazovna dimenzija
Kazališni amaterizam ne samo da obogaćuje kulturni život zajednica već ima i snažnu obrazovnu i socijalnu funkciju. Suradnjom, kreativnim procesima i zajedničkim izvedbama, kazališni amateri razvijaju različite vještine i pridonose jačanju socijalne kohezije i interkulturnog dijaloga, čime se pozitivno utječe i na cjelokupni razvoj zajednice u kojoj djeluju.
Kazališni amaterizam važan je segment hrvatske kulture i društva. Njegova vitalnost, raznolikost i utjecaj na lokalne zajednice čine ga neizostavnim dijelom kulturne politike i civilnog društva. Sustavna potpora i promocija amaterskog kazališta nužni su za očuvanje kulturne raznolikosti i poticanje participacije građana u kulturnom životu.
Amaterske kazališne skupine svojim stvaralaštvom ne samo da očuvaju identitet zajednica već i aktualiziraju suvremene društvene teme, pridonoseći time dinamičnom i angažiranom hrvatskom kulturnom mozaiku.
Moj pogled na kazališni amaterizam
Kazališni amaterizam počela sam intenzivno pratiti nakon završetka studija, kad sam počela raditi u Hrvatskom saboru kulture na mjestu stručne suradnice za kazališnu, književnu i likovnu kulturu.
Ljepotu amaterizma, predanost i entuzijazam kazališnih amatera počela sam otkrivati uz svojeg tadašnjeg mentora, danas, nažalost, pokojnog Mirka Kovačevića, s kojim sam obilazila županijske smotre diljem Hrvatske, a potom sudjelovala u organizaciji državnog Festivala hrvatskih kazališnih amatera.
Svaki put iznova ostajala bih začuđena i s divljenjem promatrala što sve amateri mogu ostvariti. Pitala bih se kako uz svoje svakodnevne poslove i privatne obveze – koji su često vrlo različiti i nimalo povezani s kazalištem – uspijevaju tako predano stvarati. Tada bi mi Mirko znao reći: “Amaterizam sve govori samom svojom riječi. Latinski amare = voljeti… Uspijevaju i izvrsni su jer to rade iz ljubavi.”
I u to sam se, iz godine u godinu, na svakoj novoj smotri i festivalu, uvjeravala tijekom deset godina rada u Hrvatskom saboru kulture.
Praćenje i rad ne samo u području kazališnog već i likovnog i književnog amaterizma, organizacijom državnih manifestacija, brojnih seminara i radionica namijenjenih amaterima, provođenjem natječaja, razvojem programa i mnogim drugim zaduženjima, u početku su predstavljali zanimljiv i često izazovan posao. S vremenom su postali moja strast i velika odgovornost.
Zašto? Zato što su amateri u meni vrlo brzo upalili onu iskru – posebnu motivaciju koja te osvoji i potiče da ih stalno iznova gledaš s divljenjem, ali i razvijaš snažan osjećaj odgovornosti za sve što može unaprijediti njihovo djelovanje i kazališni amaterizam u cjelini.
To je ona ista iskra koja vodi amatere da u svoje slobodno vrijeme, bez ikakve naknade, stvaraju prava mala kazališna i umjetnička čuda. Tijekom desetljeća rada u ovom području skupilo se mnogo doživljaja, izazova, zgoda – a ponekad i nezgoda – o kojima bih mogla pisati nadugo. Svaka predstava i svaki novi susret s tim predanim kazališnim entuzijastima za mene je bio novi trag, nova potvrda te iskrene, nesebične ljubavi prema umjetnosti.
Amateri su me osvajali na različite načine, pa čak i u onim najizazovnijim i najstresnijim situacijama. Uvijek se rado sjetim Međunarodnog festivala amaterskih kazališta u Čakovcu, kada je dan prije nastupa glavni glumac Glumačke družine Komedijaši iz Stažnjevca bio hospitaliziran. Sve je upućivalo na to da će, kao što bi to učinilo većina profesionalnih kazališta, otkazati nastup. Ali oni se nisu predali.
U manje od 24 sata ulogu je preuzeo njihov član koji je možda tada prvi put dobio tekst u ruke. Probu su održali putem, koristili se suvremenim rješenjima – bubicom u uhu, spretnim šaptačem, šalabahterom skrivenim u novinama koje su ionako bile dio scenografije – i hrabro stali na pozornicu. Predstavu su odigrali od početka do kraja. Publika nije ništa primijetila, a ja sam se još jednom uvjerila u Mirkove riječi: amare = voljeti… jer oni to zaista rade iz ljubavi.
Martina Brumen, kroatologinja, godinama je radila u Hrvatskom saboru kulture na mjestu stručne suradnice za kazališnu, književnu i likovnu kulturu.
