Demetrova nagrada za životno djelo HDKKT-a 2025. godine dodijeljena je Mladenu Martiću
Povjerenstvo za dodjelu nagrade u sastavu Višnja Kačić Rogošić, Martina Petranović i Ivana Slunjski na sjednici održanoj 28. travnja 2025. donijelo je odluku da se Demetrova nagrada za životno djelo Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa 2025. godine dodijeli uvaženom članu Društva, kazališnom kritičaru i uredniku, dramaturgu i književnom prevoditelju MLADENU MARTIĆU. Nagrada se sastoji od povelje i skulpture Martina Babića te novčanog iznosa.
Životopis
Mladen Martić, kazališni kritičar, dramaturg i književni prevoditelj, rođen je 1949. u Zagrebu. Studirao je komparativnu književnost i polonistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kazališnom kritikom počeo se baviti 1969. u Studentskom listu, a objavljivati je nastavio u Vjesniku u srijedu, Večernjem listu i kazališnoj periodici. Više desetljeća vodio je i uređivao specijalizirane kazališne emisije na sva tri programa Radija Zagreb i Hrvatskoga radija Zagreb. U tom je razdoblju uredio više od 500 emisija i objavio sedamstotinjak kazališnih recenzija i komentara. Na Televiziji Zagreb pokrivao je kazalište u emisiji Kulturna panorama. Redovito je pratio sve najveće tadašnje jugoslavenske i hrvatske kazališne festivale, od Sterijinih igara, BITEF-a, MESS-a, Borštnikovih srečanja, Goriškog srečanja malih odrov, preko Splitskog ljeta, Dubrovačkih ljetnih igara i Susreta profesionalnih kazališta Hrvatske, pa sve do IFSK-a, MFSK-a i drugih smotri i festivala amaterskih kazališta. Više godina bio je vanjski recenzent dramskih programa Radija Zagreb i Televizije Zagreb.
S poljskoga je preveo 40 dramskih tekstova (S. Mrożek, T. Różewicz, Z. Herbert, W. Gombrowicz, S. Grochowiak, I. Iredyński, J. Gierałtowski, J. Głowacki, S. Tym, T. Bardijewski, A. Mularczyk, T. Kołakowski, L. Ameyko, A. Mossakowski, A. Grabowski, M. Sikorska-Miszczuk, D. Wieczorkowski-Rettinger, T. Słobodzianek…), 30 romana (M. Saramanowicz, S. Lem, M. Krajewski, W. Gombrowicz, Z. Miłoszewski, Z. Mentzel, O. Tokarczuk, J. Bator, P. Potoroczyn, W. Myśliwski, G. Herling-Grudziński, A. Sapkowski, A. Stasiuk, M. Hlasko…), više knjiga literarnih reportaža, autobiografija, putopisnih eseja, intervjua (R. Kapuściński, S. Mrożek, Z. Bauman, S. Obirek, R. Maklowicz), te velik broj eseja i kraćih proza raznih autora. Prijevodi su mu igrani u većini hrvatskih kazališta, na ljetnim festivalima, radiju i televiziji, te imali pedesetak uprizorenja, a mnogi su objavljeni i u časopisima i knjižnim izdanjima.
Član je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, Društva hrvatskih književnih prevodilaca te Hrvatskog novinarskog društva. Od 1978. do 1991. bio je dramaturg u zagrebačkom Teatru ITD, a od 2007. do 2012. umjetnički savjetnik HNK-a u Varaždinu. Za prijevod romana Witolda Gombrowicza Trans-Atlantik nagrađen je godišnjom Nagradom Iso Velikanović za najbolji prijevod na hrvatski jezik u 2009. godini. Godine 2024. godine primio je Nagradu Josip Tabak za životno djelo, koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnih prevodilaca. Poslije umirovljenja odlazi iz Zagreba i od 2017. godine živi u Prižbi (Blato na Korčuli).
Obrazloženje Demetrove nagrade HDKKT-a za životno djelo 2025.
Mladen Martić praktičar je širokog spektra čije se neumorno profesionalno djelovanje ne može s lakoćom i bez propusta sažeti u prigodni tekst. Svoje životne pozive naime počinje razvijati već tijekom studentskih dana odabirom studija polonistike koji će mu otvoriti vrata prevodilačke profesije, ali i kritičarskim djelovanjem u različitim relevantnim omladinskim publikacijama, poput Poleta, ili tjednicima koji su razvijali istraživačko novinarstvo, poput Vjesnika u srijedu. Štoviše, uredništvu Studentskoga lista pridružuje se još ranih 1970-ih godina, preuzimajući njegovu kazališnu rubriku u vrijeme kad se smatrao jednim od najkvalitetnijih tiskovina namijenjenih mladima. Utvrđenim putanjama koje će se plodno prepletati u njegovu profesionalnom životu od kasnih 1970-ih pridružit će i angažman u zagrebačkoj instituciji propitkivačkog kazališta – Teatru &TD – i to na mjestu dramaturga. Tako će Mladen Martić vrlo studiozno i posvećeno, velikim zahvatom i istraživačko-proizvodnim pogledom koji se prema kazalištu upućuje iz različitih perspektiva, a s osloncem u međupovezanim stručnim praksama prionuti afirmaciji svojih “zasluženih” tema, među kojima se svakako ističe učvršćivanje i daljnja izgradnja poveznica s poljskom kulturom i književnošću.
Novinarsko-kritičarski rad realizirat će u različitim medijima – radiju (u programu Radija Zagreb i Hrvatskoga radija) te televiziji (u programu Televizije Zagreb i Hrvatske televizije) – gdje će svoj urednički potpis utisnuti u više stotina emisija. Neće međutim napustiti ni časopisnu formu u kojoj će se predstaviti kao priređivač temata i prevoditelj dramskih tekstova te objavljivati različite priloge obilježene informiranošću koje ulijeva povjerenje i pitkošću koja tekst približava čitatelju. Uz kazališne kritike i recenzije kojima će popratiti i zbivanja na domaćoj sceni, ime Mladena Martića i tu će se vezati uz teatrološke preokupacije poljskom, ali i drugim slavenskim kazališnim scenama, primjerice slovačkom i ruskom, s kojih donosi uvide u teatrološku periodiku i alternativne prakse, prevodi problemske i izvještajno-analitičke tekstove, kao i razgovore s kazališnim umjetnicima, ili uspostavlja korisne povijesne i društveno-političko-kulturne paralele sa zbivanjima u Hrvatskoj.
Dramaturško djelovanje, ponajprije u okviru Teatra &TD, kojemu će ostati vjeran sve do početka 1990-ih, prakticirat će i u okviru radija primjerice prilagodbom djela za izvedbu u formi radiodrame, a kazalištu će se vratiti gotovo dva desetljeća poslije na mjesto umjetničkoga savjetnika Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Oba su se praktična okruženja – radijsko i tetarsko – pokazala presudnima za njegov izbor prevoditeljske struke kojom se počeo baviti na nagovor kolega i, donekle iz nužnosti, a nastavio iz strasti. Pa, premda se posljednjih godina vrlo vrijedno i iznimnim tempom okrenuo proznim djelima (romanima, kratkim pričama, esejima, ali i autobiografskim tekstovima te reportažama), a nije mu strano ni prevođenje stripova, slikovnica i knjiga za djecu te s više naslova godišnje nastavlja poticati, informirati, bogatiti i uzbuđivati domaće recipijente, svoj impresivni prevoditeljski opus započinje upravo prijevodima drama, radiodrama i teatroloških priloga. Tako je s poljskoga jezika preveo više od četrdeset dramskih tekstova koji su tiskani u knjižnim i časopisnim izdanjima, ali su nerijetko odlazili i izravno na pozornice hrvatskih (pa čak i regionalnih) kazališnih kuća i manifestacija, u radijski i televizijski program. Zbog toga se Martićeva jezična umješnost i zagovaranje poljskih autora može pratiti i putem arhiva kazališnih repertoara, npr. Teatra &TD, Gradskog dramskog kazališta Gavella, Satiričkog kazališta Kerempuh te Dubrovačkih ljetnih igara, i teatrografije redatelja poput Tomislava Durbešića, Radovana Milanova, Miroslava Međimorca, Same M. Streleca ili Jasmina Novljakovića, koji su primjerice režirali Teroriste (I. Iredyńskog), Emigrante, Portret i Pješice (S. Mrożeka) ili nešto recentnije Četvrtu sestru (J. Głowackog) i Naš razred (T. Słobodzianeka). U njegovoj se interpretaciji u više desetaka uprizorenja igrao i/ili čitao i Z. Herbert, S. Grochowiak, T. Różewicz, T. Kołakowski, kao i W. Gombrowicz – jedan od njegovih omiljenih autora za čiji mu je prijevod proznoga djela Trans-Atlantik dodijeljena Nagrada Iso Velikanović – a uvjerenje o prevoditeljskoj samozatajnosti, ali i autonomiji u odnosu prema piscu djela reflektirala se i u dramskoj riječi.
“Danas je lako naučiti bilo koji strani jezik, ali vrlo teško hrvatski”, ustvrdit će ovaj znalac i nediskriminacijski čitatelj obuhvatnog literarnog interesa, koji prevodi i s ruskog i slovenskog jezika surađujući s ključnim hrvatskim nakladnicima. Mladen Martić stoga poseban napor ulaže u razvoj vlastitog, a posljedično i recipijentova lingvističkog bogatstva, posežući za mnogovrsnim dijalektima, povijesnim varijantama jezika i jezičnim nasljeđima te otkrivajući savitljivost, fluidnost, ludičnost i domišljatost nužne prevoditeljske izdaje čiju materijalnu neprofitabilnost višestruko nadoknađuje osobni užitak. U vremenu koje nije previše sklono ni knjizi, a ni kazalištu, tom pozadinskom borbom za dignitet i raznovrsnost napisanoga i izgovorenoga Mladen Martić uspostavio je visoke kriterije jezičnog izričaja te osnažio dramsko i izvedbeno stvaralaštvo plodnim i dinamičnim polonističkim doprinosom, stoga nagradama i priznanjima kojima je dosad ovjenčan, a među kojima svakako vrijedi istaknuti Nagradu Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevoditelja za životno djelo, s radošću i jednoglasno pridružujemo i najveće priznanje Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa – Demetrovu nagradu za životno djelo.
