Fenomen dubrovačke ambijentalnosti
Petra Jelača
Tema nestanka karakteristične dubrovačke ambijentalnosti slojevito je sociološko i kulturološko pitanje koje tišti dubrovačku sredinu već dva desetljeća. Fama o nestanku Dubrovačkih ljetnih igara kakve poznajemo, poglavito u dramskome smislu, nemirenje građana s tom činjenicom, nizovi produkcija posljednjih desetljeća s kojima nije zadovoljna ni publika ni izrazito malobrojna relevantna stručna kritika, javna su tajna, a 75. sezona Igara još je jedna prigoda da se o tome javno i raspravlja.
Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa i Art radionica Lazareti u Dubrovniku ovog su srpnja u Lazaretima organizirali tribinu Fenomen dubrovačke ambijentalnosti – prošlost i sadašnjost, u namjeri problematiziranja sadašnje situacije, uz neizbježni uvod i definiciju što je to nekoć bilo. Jer, često se zaboravlja, dvadeset godina nije malo, stasaju nove generacije kako publike tako i kazalištaraca, gubi se pojam o tome što je sve u sociološkom i kazališnom smislu podrazumijevala ambijentalnost u Dubrovniku. Raste mit o prošlosti, upravo zbog gubitka samorazumljivosti i prisutnosti te vrste kazališta na Igrama, novim generacijama ostaje samo usmena predaja starijih generacija građana, koja se već utkala u kolektivnu memoriju Grada.
Na tribini su sudjelovali Hrvoje Ivanković, teatrolog, dramaturg, publicist, pisac, kazališni kritičar, autor brojnih knjiga i teatroloških studija na tu temu, potom Jovica Popović, dugogodišnji urednik na Hrvatskom radiju, novinar Radija Dubrovnik, kazališni kritičar, sustavni pratitelj dramskog programa Igara i svjedok vremena njihova razvoja, Ivana Slunjski, kazališna kritičarka i teatrologinja, predsjednica HDKKT-a, te, kao moderatorica tribine, Petra Jelača, kazališna kritičarka i dramaturginja.
Fotografije su iz arhive Dubrovačkih ljetnih igara i objavljene uz dopuštenje direkcije festivala.
