Kako privući obitelj u kazalište
Petra Jelača
Dubrovačke ljetne igre, naš najstariji ljetni festival, nisu poznate po predstavama za djecu i mlade. No u posljednjih desetak godina ta se tendencija mijenja, pa se ostvarilo nekoliko takvih produkcija, među kojima svakako valja izdvojiti predstavu Čudesna šuma Sunčane Škrinjarić, u festivalskoj produkciji, režiji Lee Anastazije Fleger i adaptaciji Nikoline Rafaj, koja se premijerno izvela na tvrđavi Lovrjenac 12. kolovoza 2022. Želeći nastaviti taj trend, dosta posjećen i među publikom vrlo dobro prihvaćen, 2024. godine DLJI postale su partner na europskom projektu Family Theatre – Obiteljsko kazalište.
Riječ je o projektu iz programa Kreativna Europa čiji je nositelj Fondazione AIDA iz Verone u Italiji, a međunarodni partneri su Dubrovačke ljetne igre (Hrvatska), InSite Drama (Mađarska) i The Gaiety School of Acting (Irska).
Projekt je počeo 2024. godine, trajat će do 2027. i sada prelazi u svoju ključnu fazu koja uključuje testiranje publike i prezentaciju dosadašnjih rezultata istraživanja. Njegov je cilj definiranje i uspostavljanje formata obiteljskog kazališta, odnosno definiranje na kakve bi to predstave željeli zajedno odlaziti djeca, mladi i njihovi roditelji, odnosno staratelji, te implementacija takvih predstava u programe kazališta za djecu i mlade u zemljama sudionicama projekta, ali i šire.
Nositelj projekta Aida fondazione iz Verone neprofitna je organizacija, osnovana 1983. godine, koja promiče kulturu i umjetnost, s naglaskom na kazalište, glazbu i obrazovanje. Aktivna na nacionalnoj i međunarodnoj razini, zaklada nudi aktivnosti i projekte za djecu, tinejdžere, mlade odrasle i odrasle, u školama i u zajednici. S namjerom da umjetnost učini dostupnom svima, Zaklada AIDA ETS ICC organizira kazališne predstave, edukativne radionice i projekte socijalne uključenosti, koristeći se kazalištem kao alatom za osobni i kolektivni rast. Također, promiče čitanje organiziranjem namjenskih događaja čitanja u suradnji s vodećim javnim i privatnim institucijama.
The Gaiety School of Acting dramska je škola iz Dublina, osnovana 1986. godine radi osposobljavanja glumaca za kazalište, film i televiziju. Djeluje kao samofinancirana neprofitna organizacija.
InSite Drama iz Budimpešte relativno je mlada organizacija, osnovana 2012. godine, fokusirana na dobnu skupinu mladih i djece. Da bi postigli veći društveni utjecaj, surađuju i s donositeljima odluka: lokalnim zajednicama i visokoškolskim ustanovama. Rad organizacije temelji se na praksama kazališta u obrazovanju i drame u obrazovanju, pionirski razvijenim u Velikoj Britaniji, stvarajući mogućnosti dramskog angažmana, pri čemu sudionici mogu propitivati svoje prihvaćene kulturne vrijednosti i predrasude u situacijama te slobodno pridavati značenje događajima kako bi oblikovali vlastite vrijednosti u odnosu na probleme koji se istražuju.
Pojam obiteljskog kazališta postoji u skandinavskim i sjevernoeuropskim zemljama, no manje je razvijen u Italiji, Hrvatskoj, Mađarskoj i Irskoj, koje su sudionice ovog europskog projekta.
Početkom 2026. godine nastao je kratki priručnik Family Theatre Format Toolkit (Priručnik za oblikovanje obiteljskog kazališta), na temelju dotadašnjih istraživanja koja su se provodila u svim zemljama partnerima, a s pomoću kojih je definiran format Obiteljskog kazališta.
Uz priručnik, 15. studenoga 2026. bit će objavljen i manifest putem kojeg će partneri na projektu pozvati europske institucije, kulturne organizacije i kazališne stvaratelje, umjetnike i producente da prepoznaju Obiteljsko kazalište kao važan umjetnički format koji jača zajednice, potiče maštu, povezuje generacije diljem Europe te unapređuje inkluziju, raznolikost, rodnu ravnopravnost i odgovornost prema okolišu na svim razinama djelovanja. Manifestom se teži uspostavljanju mreže Family Theatre europskih kazališnih dionika te njihovu međusobnu povezivanju.
Dubrovački plesni san
Dana 25. srpnja 2026. godine kao izvedbeni rezultat projekta na Dubrovačkim ljetnim igrama premijerno je izvedena obiteljska baletna predstava Dubrovački plesni san – malim koracima do velikih snova. Predstava je nastala u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke škole Luke Sorkočevića te u partnerstvu s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, a tijekom četiriju godišnjih doba prati životni i umjetnički put djevojčice iz Dubrovnika na putu do ostvarenja sna da postane balerina.
Radnja počinje u sadašnjosti, u rano jutro Grada, gdje se odrasla i ostvarena Pavla tijekom susreta i razgovora prisjeća vlastitog odrastanja. Publika potom ulazi u njezinu priču ispričanu plesom – od bezbrižnog djetinjstva i prvog susreta s baletom, preko razdoblja rada, rasta i učenja, suočavanja s dvojbama i važnim životnim odlukama, do zrelosti, discipline i ostvarenja sna. Završetak predstave simbolično zatvara krug, poručujući da san jedne djevojčice postaje inspiracija novim generacijama. Predstava slavi proces odrastanja, ustrajnost i svakodnevne male korake koji vode prema ostvarenju velikih snova, ističući važnost obitelji, zajedništva i umjetničkog razvoja.
Koreografiju predstave potpisuju Tomislav Petranović, nacionalni prvak Baleta HNK-a u Zagrebu te dubrovačke profesorice baleta Nicole Grill, Zrinka Japunčić, Doris Pavleković, Tea Prkačin, Paola Šutić i Alida Vuković. Glazbenu podlogu čine djelo Aleksandra Konstantinoviča Glazunova Godišnja doba i skladba Dubrovkinje Nene Ćorak Grad se budi. Uz gostujuće umjetnike Marija Diligentea i Atinu Tanović, prvake Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u predstavi su nastupile učenice Umjetničke škole Luke Sorkočevića, koje su zajedničkim radom donijele priču o snovima, predanosti i ljubavi prema plesu.
Svaki od partnera na projektu kreirat će po jednu predstavu Obiteljskog kazališta kao izvedbeni rezultat projekta.
Definicija obiteljskog kazališta
Obiteljsko kazalište zajedničko je umjetničko iskustvo koje ujedinjuje generacije, stvarajući nezaboravne trenutke koji jačaju obiteljske veze.
Jedna je od njegovih zadaća učiniti kazalište trećim prostorom za obitelji. U sociološkom smislu, treće mjesto je okruženje u kojem možemo pronaći udobno i poznato okruženje odvojeno od doma kao prvog mjesta i posla ili škole kao drugog mjesta.
Obiteljsko kazalište može podrazumijevati bilo koji žanr kazališta stvoren za raznolike, međugeneracijske obiteljske zajednice.
Jezik, umjetnički oblici i sadržaj predstava trebali bi biti pristupačni i zanimljivi za publiku različitih dobnih skupina, a odabrana tema trebala bi funkcionirati na više razina razumijevanja.
Obiteljsko kazalište ima sličnosti s kazalištem za ranu dob, kazalištem za djecu i mlade, kazalištem u obrazovanju, pantomimom, ali se od njih i razlikuje.
Zato je u okviru projekta nastao priručnik o obiteljskom kazalištu, na temelju dviju faza istraživanja.
U prvoj fazi istraživanja pregledavali su se različiti dokumenti, članci i ankete vezani za koncept obiteljskog kazališta, a nakon toga se provelo kvalitativno istraživanje malog opsega.
Projektni partneri prikupljali su podatke od prosinca 2024. do ožujka 2025. koristeći anonimne online upitnike i ciljane intervjue (usmene i pisane) sa specifičnim sudionicima koje su odabrali projektni partneri u svojim zemljama. Tri skupine sudionika uključivale su kazališno osoblje (marketinške i tehničke stručnjake te umjetničke suradnike i kritičare), građanske i kulturne organizacije te obitelji s djecom različite dobi.
Mapiranje obiteljskog kazališta – trenutačna situacija
Prva faza projekta, od prosinca 2024. do ožujka 2025. bila je posvećena mapiranju obiteljskog kazališta u zemljama partnerima na projektu.
Istraživanje je pokazalo da su važne teme:
- prepreke posjećivanju – glavni razlozi obeshrabrenja za obiteljski odlazak u kazalište visoke su cijene ulaznica, neadekvatan raspored izvedbi, loš pristup informacijama ili lokacijama kazališta
- dobna skupina publike – obitelji uglavnom posjećuju kazalište kada djeca imaju između četiri i dvanaest godina, a posjećenost opada kako djeca ulaze u tinejdžerske godine
- preferencije sadržaja – obitelji vole priče, poput bajki i klasika, često odabranih zbog poznatog sadržaja i nostalgije; omiljeni žanrovi su komedija, mjuzikl i avantura, odnosno pustolovne priče
- teme koje komuniciraju s ispitanicima – priče o odrastanju, obiteljskim problemima i životnim promjenama, pod uvjetom da izbjegavaju didaktičnost
- raspored sjedenja i mjesto održavanja – tradicionalni način sjedenja u kazalištu često se smatraju neprikladnima za obitelji; više vole intimnije, uključivije rasporede koji olakšavaju fizičku bliskost
- koncept izvedbe – kazališni stvaratelji naglašavaju važnost stvaranja slojevitih narativa koji istovremeno angažiraju različite generacije, spajajući složenost i jasnoću likovima i pričama
- interaktivnost i žanrovska raznolikost – interakcija, humor, lutkarstvo i neverbalno pripovijedanje poboljšavaju angažman publike; različiti žanrovi, od mjuzikla do neverbalnog kazališta, mogu poslužiti za obiteljsko kazalište
- idealno trajanje predstave – većina obitelji i praktičara slaže se da je 60 minuta idealno za obiteljsku predstavu, po mogućnosti bez stanke
- kvaliteta i estetika – visokokvalitetna gluma, pripovijedanje i smjela, privlačna vizualna estetika (npr. boje, lutkarstvo, atraktivna, suvremena scenografija) ključni su za uspješno obiteljsko kazališno iskustvo
- angažman publike – učinkovite strategije prije i poslije predstave mogu uključivati angažman na društvenim mrežama, edukativne materijale, sesije s pitanjima i odgovorima i interakcije s glumcima, što pomaže produbiti utjecaj i dostupnost kazališnog iskustva za obitelji.
Iz istraživanja je jasno da kazališni stvaratelji već stvaraju predstave obiteljskog kazališta, ali ga tako nužno ne nazivaju. Priručnik je nastao s namjerom da pomogne umjetnicima u utvrđivanju može li se njihov rad smatrati obiteljskim kazalištem, a istovremeno će pomoći u njegovu nastajanju.
Prema priručniku Family Theatre Format Toolkit, standardi i smjernice za obiteljsko kazalište dijele se na tri međusobno povezana dijela: sadržaj obiteljskog kazališta – zajedničku priču, oblik obiteljskog kazališta – zajednički svijet i uključivanje publike – zajedničku zajednicu.
Zajednička priča
Zajednička priča most je između generacija.
Ideja zajedničke priče vodi do zajedničkog putovanja tijekom cijele predstave koje ujedinjuje publiku stvarajući zajedničko iskustvo. Zajednička priča usredotočuje se na emocionalnu autentičnost, humor i značenja koja rezoniraju na različitim razinama i u različitim trenucima s članovima publike.
Rezultati prve faze istraživanja pokazali su da obiteljima treba ponuditi zajedničku priču koja će potaknuti međugeneracijsko dijeljenje iskustva. Ispitanici su istaknuli da je u tome važna zabava i različiti načini pristupa temi.
Što se sadržaja tiče, istraživanje pokazuje da nije potrebno izbjegavati ili “ublažavati” važne teme. Obitelji ne vole predstave koje su previše poučne, ne vole ići na predavanja, a omiljeni sadržaji su im bajke, poznata književna djela, kultne knjige, filmovi. Gledateljima oni nude osjećaj ugode i sigurnosti te uklanjaju neke od glavnih prepreka zbog kojih ne idu u kazalište.
Poznati sadržaji potiču zajedničko sjećanje koje im je važno. No te obiteljske favorite moguće je interpretirati na različite načine i tretirati s humorom i satirom.
Među obiteljima koje ne posjećuju tradicionalna kazališta često postoji “strah” od nepoznatog iskustva, a dobro poznata priča i poznati izvođač mogu pomoći da se to prevlada.
Isto tako pustolovne priče i one o odrastanju, obiteljski problemi i životne promjene, pokazale su se kao prikladne teme s kojima se obitelji mogu povezati.
Klasične priče mogu se kritički promatrati u suvremenim kontekstima. Novi načini pričanja starih priča uzbudljivo su iskustvo i za autora i za publiku. Kazališni autori ne trebaju se bojati iznenađenja i otkrivanja novih svjetova. Premda univerzalne teme okupljaju obitelji, u priručniku se preporučaju specifične teme kako bi se publika angažirala te izbjegavanje didaktičnosti. Obitelji vole sudjelovati u pričama, ali ne vole da im se govori što da misle ili kako da se osjećaju.
Prema analizi upitnika, pokazalo se da je drugi glavni razlog zbog kojega obitelji ne posjećuju kazalište ponavljajući strah od osjećaja nepripadanja. Treći je visoka cijena ulaznice.
Priručnik Family Theatre Format Toolkit zamišljen je kao niz naputaka kazališnim stvarateljima te je u njemu pobrojano nekoliko uobičajenih pogrešaka koje su ispitanim obiteljima odbojne u predstavama. Prije svega to su doslovnost, pretjerano objašnjavanje pouke, dodavanje šala za odrasle odnosno za roditelje te zaboravljanje teatralnosti.
Stvaratelji predstava za obitelji trebaju imati na umu ono što je zanimljivo njihovoj ciljanoj publici, a ne samo njima. Upravo zato u spomenutom priručniku mogu pročitati sljedeće savjete:
Ne podcjenjujte moć nostalgije. U redu je subvertirati i mijenjati strukturu priča, ali pokušajte zadržati njezinu emocionalnu istinu.
Razigranost je iznimno važna za obiteljsku publiku.
Služite se arhetipovima koje svi razumiju – to je vrlo korisno za mlađu publiku!
Ne razmišljajte u smislu dobi, razmišljajte u smislu priče. Otkrijte različite slojeve značenja u scenama i tonu. Usredotočite se na trenutke koji imaju dvostruku rezonancu, na stvaranje osobne veze s publikom. Fizičko kazalište, glazba i ritam korisni su alati za mlađu publiku.
Ključni tekst, emocionalna dubina i ironija pomažu u angažiranju starije publike.
Fokusirajte se na emocionalnu autentičnost.
Pokrenite maštu, dajte publici prostora da popuni praznine.
Stvorite osjećaj magije i dječjeg čuđenja, a da pritom ne budete djetinjasti!
Sljedeća je točka koju priručnik obrađuje moto zajedničke priče koji glasi: “Djeca će pronaći njezinu čaroliju, odrasli će pronaći istinu.”
Tijekom stvaranja predstava za obiteljsku publiku vrlo se važno, podjednako u društvenom i kognitivnom smislu, povezati na svim recepcijskim razinama s publikom. Taj je savjet važan i za načine na koje kazališta marketinški plasiraju predstave na tržište.
Obiteljske kazališne produkcije osmišljene su da privuku širok raspon dobnih skupina. Kazališta za djecu i mlade definiraju tri široke dobne kategorije: kazalište za rani uzrast (do šeste godine), dječje kazalište (od četiri do dvanaest godina) i kazalište za mlade (od trinaest do osamnaest godina). Obiteljsko kazalište predlaže da se one prošire i na odrasle.
Ključ je stvaranja obiteljske kazališne produkcije omogućiti trenutke koji rezoniraju s različitom publikom i različitim razinama u različito vrijeme. “Da biste to učinili, morate imati znanje o dobnim skupinama, procesima prelaska iz jedne skupine u drugu i generacijskim problemima”, piše u priručniku, čije je istraživanje pokazalo da obiteljsko kazalište počinje od djetetove četvrte godine jer je to dob u kojoj djeca i odrasli mogu početi dijeliti svoja kazališna putovanja.
Zajednički svijet
Kazalište kao umjetnička forma sastoji se od mnogo različitih stilova ili žanrova, definiranih strukturom, konvencijama i ciljevima. Primjeri uključuju klasičnu grčku tragediju, Shakespeareovu dramu, moderno glazbeno kazalište ili suvremenu umjetnost performansa. Ti oblici kombiniraju elemente poput riječi, glasa, pokreta i vizualnog oblikovanja kako bi ispričali priče i prenijeli ideje, angažirajući publiku. Nekoć je odlazak u kazalište bio važan događaj, naše obitelji sjećale su se lijepe, jedinstvene atmosfere koju su opisivale kao “ulazak u poseban svijet”. Danas bi si kazališni stvaratelji trebali postaviti pitanje koji žanr izvedbe može ponovno prizvati te osjećaje. U provedenom istraživanju najviše su se spominjali lutkarstvo, ples, klasično ulično kazalište, mima i pantomima.
Pojedinim ispitanicima, koji su sudjelovali u istraživanju, improvizirane predstave s visokom razinom angažmana publike mogu potaknuti iznimno snažna obiteljska kazališna iskustva. Drugi su pak kritizirali improvizirane predstave obrazlažući da im u njima nedostaje jasna i dobro razvijena priča koja je, prema njihovu mišljenju, ključna za istovremeno angažiranje različitih generacija.
Improvizacija zahtijeva mnogo vještine i iskustva glumaca koji moraju slijediti skup pravila da bi zadržali pažnju različitih dobnih skupina te se na kraju došlo do zaključka da su za obiteljsko kazalište najprikladniji strukturirani žanrovi, od mjuzikla do lutkarstva i uličnog kazališta.
Što se estetike tiče, obuhvaća vizualne elemente, zvuk, pokret i boje da bi se stvorilo stimulirajuće i zanimljivo iskustvo koje nadilazi jednostavnu zabavu. Mlađa publika voli impresivnu scenografiju. Ona bi trebala pojačati priču, ali ne mora zbog toga imati jarke boje ili bljeskajuća svjetla. Glazba dosta pomaže u tome da se publika poveže s emocijama izvedbe, a pokret, ples i fizička aktivnost izvrsni su neverbalni alati za pripovijedanje priče.
Zajednička zajednica
Pozitivna obiteljska iskustva mogu stvoriti cjeloživotne uspomene. U usporedbi s drugom publikom, obitelji imaju jedinstvene potrebe za uključivanjem. Obiteljsko kazalište uključuje i djecu i odrasle kao aktivne sudionike, obje skupine publike s njihovim očekivanjima. Važno je znati kako govoriti o obiteljskim kazališnim predstavama i kako učiniti iskustvo publike pozitivnim i nezaboravnim. Spomenuto istraživanje pokazalo je da treba uključiti raznoliku publiku te učiniti predstave dostupnima i isplativima.
Uključivanje obiteljske publike prije i poslije predstave
Većina obitelji ne posjećuje kazalište redovito. Ono se doživljava kao poseban događaj kojemu se prisustvuje jednom godišnje ili rjeđe. Jedna je od namjera ovim europskim projektom promijeniti takve navike. Prema objavljenom priručniku, roditelje treba uvjeriti da je kazalište gostoljubivo mjesto za mirno uživanje u društvu ljudi koji razumiju i njih i djecu te da se tamo zaista isplati odlaziti. Stoga bi u promicanju obiteljskog kazališta trebalo prije predstave razgovarati s odraslima i objasniti im da je u redu ako dijete zaplače ili ako treba ustati – sve je to dio obiteljskog posjeta kazalištu.
Obitelji treba uvjeriti da pripadaju u kazalište, čak i ako oni tako ne misle – to je ključna preporuka svima koji se bave obiteljskim kazalištem. Njima se savjetuje:
Prikažite magiju kazališta kao jedinstveno zajedničko iskustvo. Učinite ga čarobnijim! Usredotočite se na zabavu, a ne na formalnost. Opuštene predstave pogodne su za obitelji, za osobe sa senzornim potrebama za nježnijim osvjetljenjem i prihvatljive za one koji teško sjede na jednom mjestu tijekom cijele predstave.
U tome veliku ulogu imaju marketinške najave koje gledateljima pomažu pripremiti se i razumjeti predstavu, a spomenute dobne kategorije omogućuju obiteljima donošenje informiranih odluka. Dobar uvod u predstavu može biti video koji gledatelji prije gledaju. Važno je pritom i mjesto njezina održavanja koje može biti ključno za ublažavanje tjeskobe roditelja i djece prije ulaska u novi prostor. Dodatna (elektronička) signalizacija također je korisna jer pomaže publici da se snađe u prostoru.
U gledalištu treba osigurati pomoćne sjedalice kako bi se mlađoj djeci omogućilo bolje iskustvo gledanja te kako bi ih se potaknulo na samostalnost. To ujedno roditeljima daje više slobode i opuštenosti pa tako i oni mogu nesmetano i neovisno od djetetovih potreba pratiti predstavu. Kazališta bi trebala, ako im je to moguće, osigurati garderobu, odnosno prostor za pohranu predmeta i odjeće te prostoriju u kojoj gledatelji mogu boraviti za vrijeme stanke.
Među zadaćama obiteljskog kazališta navodi se i poticanje razgovora između članova obitelji prije i poslije predstave jer posjet kazalištu potiče sjećanja koja dijele, stvarajući tako međugeneracijsko razumijevanje.
Kazališta bi trebala razmišljati o prilagodbi kazališnih konvencija prema potrebama njihove ciljane publike. U tome im najbolje pomaže jasna komunikacija s publikom, izvođačima te kreativnim i producentskim timom.
Priručnik pritom nudi ključne preporuke za kreativni i producentski tim:
Budite gostoljubivi: dobrodošlica je uvijek najbolji početak. Planirajte kako ćete dočekati publiku na predstavi. Važno je dati ljudima priliku da postavljaju pitanja i učiniti da se osjećaju ugodno. Razmislite o svom govoru tijela: spustite se kako biste mogli razgovarati s djecom na njihovoj razini. To im pomaže da shvate kako su ključni dio predstave. Upoznajte svoju publiku i njihove poteškoće, osobito kada se odnose na posjet kazalištu.
Kazališni djelatnici trebali bi doznati odakle obitelji dobivaju informacije o kulturnim aktivnostima, uključujući društvene mreže, lokalne knjižnice i škole. Priručnik im savjetuje i povezivanje s lokalnim školama koje su u stalnoj komunikaciji s obiteljima i kao takve mogu biti kontakt s ciljanom publikom. Treba poznavati doba dana pogodno za obiteljsku publiku: poslijepodne se pokazalo kao najbolje vrijeme za održavanje predstava, no to može varirati ovisno o kulturnom kontekstu svake pojedine zemlje.
Autori priručnika Family Theatre Format Toolkit smatraju da bi navedene preporuke trebale pomoći u prevladavanju straha koji obitelji imaju od odlaska u kazalište.
Obraćajući se ponajprije kazališnim stvarateljima koji žele privući publiku koja nema naviku ići u kazalište, naputci izneseni u priručniku vrlo su jednostavne i taksativne prirode, dok uvodna definicija pojma obiteljskog kazališta odgovara praksama kakve, osobito u Hrvatskoj, postoje, ali ih ne zovemo tim terminom.
Što se hrvatskog konteksta tiče, imamo mnogo primjera dobre prakse, koji mogu poslužiti kao model stvaranju obiteljskog kazališta.
U prvoj fazi istraživanja kao primjeri dobrih praksi iz Hrvatske poslužile su razne predstave kazališta Mala scena, zatim predstava Radioteatra Drvo koje je pjevalo, Dražen Gradskog kazališta Trešnja, Mala Frida Gradskog kazališta Žar ptica, U koga se uvrglo ovo dijete Zagrebačkog kazališta mladih, Opera rosa, opera za bebe, HNK-a u Zagrebu te već spomenuta Čudesna šuma Dubrovačkih ljetnih igara.
