Karantena – zgušnjavanje programa
Ivana Slunjski
Održavajući se deset sezona u festivalskoj formi, Karantena je otpočetka bila prototip onoga što su voditelji Art radionice Lazareti htjeli da se u Dubrovniku zbiva tijekom cijele godine – pokušaj artikuliranja prostora namijenjena “urbanoj generaciji”, koja kulturu i umjetnost ne promišlja samo iz “perspektive povijesnog Dubrovnika”, već ima “drukčiju energiju i traži promjene”. Tijekom postojanja, Karantena se afirmirala kao stalno i važno mjesto na hrvatskoj sceni suvremenog (i alternativnog) scenskog izraza, reprezentacijski i produkcijski podupirući takvo stvaralaštvo. Kad su se postigli uvjeti, prostorni i financijski, da se izvedbena scena dugoročnije useli u Lazarete i program gostovanja, rezidencija, koprodukcija, javnih razgovora, podjednako na planu izvedbenih, likovnih, književnih i drugih događanja, odvija u kontinuitetu, festival se transformirao, a početna je ideja ojačala i ARL se prometnuo u važno kulturno-umjetničko središte Dubrovnika i istaknuti subjekt na hrvatskoj izvaninstitucionalnoj sceni.
U povodu 35 godina djelovanja ARL-a i s njime u suradnji, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa u travnju ove godine organiziralo je tribinu Poglavlje festival Karantena u sklopu HDKKT-ova projekta Čvorišta, na kojoj se govorilo o nastanku Karantene, njezinu nasljeđu i ulozi u razvoju suvremenih izvedbenih umjetnosti te o prijelazu u Scenu Karantena, koja danas djeluje kao platforma za izvedbene umjetnosti. Uz prisjećanje na međunarodnu relevantnost festivala, važnost i načine suradnje osnivača i suradnika, produkcijske izazove, tribina se osvrnula i na širi kontekst izvaninstitucionalne umjetničke scene u Hrvatskoj.
U razgovoru o jednoj od ključnih faza ARL-a, ali i s pogledom u budućnost, sudjelovali su kazališni kritičari Igor Ružić i Davor Mojaš, kazališna kritičarka i dramaturginja Petra Jelača te ja, Ivana Slunjski, kazališna kritičarka i teatrologinja, ujedno moderatorica tribine.
