Kazališni amaterizam u Gospiću
Anela Serdar Pašalić
Gospićko kazalište od 1947. do 1980. godine
Na tragu bogate kazališne tradicije u gradu Gospiću, a na temelju pisanih izvora Marka Čuljata, profesora Andrije Benkovića i dr. sc. Jasminke Brala Mudrovčić, kao i zapisa iz Državnog arhiva grada Gospića, Pučkog otvorenog učilišta dr. Ante Starčević te osobnih istraživanja i zapažanja, iskustava i znanja što sam ih stekla kao voditeljica Amaterskog kazališta Gospić, prikazat ću kazališni amaterizam nekoć i danas u gradu Gospiću.
Osnivanje 1947. godine
Godine 1947. osnovano je Kulturno umjetničko društvo Marko Orešković Gospić radi ujedinjavanja svih kulturno-umjetničkih aktivnosti postojećih ustanova i društava. Kao jedna od djelatnosti KUD-a Marko Orešković Gospić, osnovana je tzv. dramska sekcija, koja 1955. godine dobiva naziv Amatersko kazalište.
Od prvih dana Amatersko kazalište broji pedesetak aktivnih članova, a tijekom dvadeset godina više od tri stotine građana najrazličitijih profesija aktivno je sudjelovalo u toj najistaknutijoj kulturno-umjetničkoj organizaciji grada Gospića.
U godinama postojanja društvo broji zapažene uspjehe i to na Prosvjetnom saboru Like u Otočcu 1954., Festivalu omladine Like u Gospiću 1947., a posebno na Republičkim festivalima u Vukovaru 1962., Čakovcu 1963. i Gospiću 1964. godine.
Snažan utjecaj djelovanja Pere Budaka
Jasminka Brala Mudrovčić u monografiji o Peri Budaku Život pun života [1], iznosi i podatke o radu i djelovanju Amaterskog kazališta Gospić, koje je u razdoblju od osnivanja pa do 1980-tih uglavnom izvodilo njegova djela ličke tematike.
Navest ću, po mojoj procjeni, nekoliko najznačajnijih zbivanja slijedeći arhivske izvore što ih navodi J. Brala Mudrovčić. U Ličkim novinama iz 1953. godine (br. 3) izraženo je oduševljenje nakon premijerne izvedbe Budakove Mećave u Gospiću. Tadašnji novinar B. A. piše:
Rijetko su kad gradske ulice bile tako žive, pune žagora i šarenila (…) rijetko su tada brzo ostale prazne. Ali je sala DTO Partizan bila dupkom puna.
Jednako je tako 20. rujna 1955. godine u Ličkim novinama izašao tekst o Amaterskom kazalištu Gospić, u kojemu se ističe uspješan nastup gospićkih kazalištaraca s dramom Mećava 1954. godine na Prosvjetnom saboru Like u Otočcu, kada su nagrađeni pohvalama i diplomama.
Jasminka Brala Mudrovčić nadalje navodi kako se aktivno promatra rad Amaterskog kazališta 1956. godine, kada članovi uvježbavaju Budakovo Klupko. Autor Ličkih novina piše o uspješnoj premijeri navodeći:
Budakovo je “Klupko” svojom zdravom komikom uz mnoštvo doskočica, pjesama, zdravica i drugih motiva ličkoga folklora, kojim je protkano, osvojilo gospićku publiku.
Iz spomenute monografije o Peri Budaku nadalje saznajemo o uspješnom i plodonosnom radu redatelja Ive Mikulića i njegova pomoćnika Ladislava Matkovića, kao i o glavnom glumcu Mati Buriću[2], koji je utjelovio lik Josine, i lakoći, a opet posebnosti njegova glumačkog izričaja. Novinar S. M. izvještava s gostovanja Amaterskog kazališta u Ludbregu 15. lipnja 1956. godine s predstavom Klupko. Uz dobar prijem tamošnje publike, izvedba je bila humanitarnog karaktera, a financijska su sredstva namijenjena dovršenju zadružnog doma u Ličkom Novom.
Problemi, ali i entuzijazam (1958. – 1964.)
Jasminka Brala Mudrovčić navodi kako je 1. listopada 1958. godine došlo do problema u kulturno-umjetničkom životu Gospića. Naime, Amaterskom kazalištu izostala je potpora državnih ustanova, usprkos uspješnom kazališnom radu. Iako nalazimo podatke da 1962., 1963. i 1964. godine Amatersko kazalište Marko Orešković uspješno djeluje, problemi se nastavljaju sve do 1974. godine.
Dakle, četiri godine nakon izostanka potpore državnih ustanova, već 1962. godine J. D.[3] u članku u Ličkim novinama (br. 14, str. 6) piše ovako:
U prošlom broju našeg lista pisali smo o uspjehu Amaterskog kazališta “Marko Orešković”, Gospić koje se plasiralo za Festival kazališnih amatera hrvatske. Gospićki su amateri nastupili 27. svibnja, u okviru Festivala, u Vukovaru gdje su izveli dramu iz ličkog života, “Mećavu” Pere Budaka. Predstava je izvanredno uspjela, a posebno su je toplo pozdravili Ličani kojih u Vukovaru živi lijepi broj (…) Kazalište je gostovalo i u lijepom sremskom selu Sotinu gdje je također primljeno s velikom toplinom.
Kako bi podupro njihov uspješan rad, festivalski je odbor odlučio da AK Gospić gostuje s Mećavom u nekoliko mjesta na moru, a sve o trošku Saveza amaterskih kazališta Hrvatske. Glumci su dobili posebna priznanja za uspješne glumačke izvedbe.
Jednako tako, iste godine Julije Derosi u Ličkim novinama (br. 12) obavještava čitatelje o repertoaru kazališta pa navodi komediju Klupko Pere Budaka i jednočinku Prosidba Antona Pavloviča Čehova.
Iz njegova članka objavljenom 15. lipnja 1963. u Ličkim novinama (br. 12) saznajemo o novom uspjehu Amaterskog kazališta Gospić i plasmanu na Festival hrvatskih kazališnih amatera Hrvatske. Trećeg lipnja kazalište je nastupilo u Čakovcu uz nazočnost autora Peru Budaka, te dobilo posebne festivalske pohvale i nagrade.
Sljedeće je godine, od 31. svibnja do 10. lipnja u Lici održan Četvrti festival dramskih amatera Hrvatske, na kojem je nastupilo šesnaest amaterskih kazališta i kazališnih grupa kulturno-umjetničkih društava iz Belišća, Borova, Gospića, Ličkog Osika, Ogulina, Pule, Siska, Slavonske Požege, Vinkovaca, Virovitice, Zagreba, Belog Manastira, Đurđenovca, Kutine i Ivanca. Predstave su izvedene na pozornicama Otočca, Ličkog Osika i Gospića uz prosudbeno festivalsko povjerenstvo u sastavu Pero Budak, direktor Zagrebačkog dramskog kazališta, Nikola Vončina, redatelj RTV-a Zagreb, i Pavao Cindrić, lektor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Ugašeno djelovanje (1965. – 1974.)
U rukopisnom izvješću od 29. lipnja 1974. godine profesor Andrija Benković donosi zanimljiv “Izvještaj o radu KUD-a Marko Orešković iz Gospića od 1965. do 1. srpnja 1974. godine”. U iscrpnom izvješću navodi da je poslije nastupa na festivalu dramskih amatera 1965. godine ugašeno djelovanje amaterskog kazališta kao glavne sekcije-skupine unutar KUD-a Marko Orešković.
Do 1974. godine bilo je nekoliko neuspjelih pokušaja revitalizacije kazališta, među kojima Benković navodi 1968. godinu i inicijativu oživljavanja rada cjelokupnog KUD-a Marko Orešković. Formiran je inicijativni odbor, privremeni savjet i drugo, ali se, kako navodi, ništa nije dogodilo. Druga je inicijativa uslijedila 1970. godine, pa treća i tako dalje, ali definitivnog uspjeha nije bilo.
Kao glavni inicijatori i idejni nositelji kulturnog života toga vremena ističu se Ladislav Matković, Andrija Benković i Grga Rupčić.
Pozitivna prekretnica (1974. – 1979.)
Godina 1974. u Gospiću i njegovu kulturnom životu donosi pozitivnu prekretnicu. Na inicijativu Narodnog sveučilišta, SSRN-a i Općinske skupštine formira se inicijativni odbor za oživljavanje i aktiviranje amaterskog kazališta i drugih kulturno-umjetničkih i prosvjetnih djelatnosti. Vjetar u leđa tadašnjim gospićkim zaljubljenicima u kazalište bila je i vijest kako će se Gospić naći na popisu gradova-domaćina u kojima će se održati nacionalni festival kazališnih amatera.
Sve je rezultiralo osnivanjem privremenog savjeta amaterskog kazališta, odnosno KUD-a u kojem su djelovali ljudi čiji je rad i doprinos zajednici prepoznat i mjerljiv.
Kazališni entuzijasti, glumci-amateri odmah su se uhvatili posla i započeli s radom na tekstu Mećava Pere Budaka. Osiguran im je prostor za rad te potrebna kostimografska i scenografska potpora. Zanimljivo je primijetiti da su u to vrijeme sve gradske ustanove bile u sinergiji i težnji za realizacijom kazališne predstave. Uz pripremu kazališne predstave Mećava, Gospićani su se organizirali i oko nacionalnog festivala amatera u njihovu gradu.
Benković navodi redoslijed pripreme izvedbe Budakove Mećave: generalna je proba održana pred tadašnjim članovima garnizona JNA u domu JNA, u kojem je premijernom izvedbom Budakove Mećave svečano i otvoren dio festivala u Gospiću te ju je festivalsko povjerenstvo vrednovalo. Potom su slijedile i reprizne izvedbe – dvije u Gospiću i jedna u Ličkom Osiku. Benković izvješće o radu KUD-a Marko Orešković u spomenutom razdoblju zaključuje svesrdnom zahvalom svim članovima kazališta, donatorima, sponzorima s motivirajućom porukom za buduće uspješno djelovanje.
***
Jasminka Brala Mudrovčić ističe u članku “Festival amatera” Marka Čuljata objavljenom u Ličkim novinama iz 1974. godine (br. 11, str. 9) da je 14. Festival dramskih amatera Hrvatske otvoren u Gospiću dramom Mećava Pere Budaka u izvedbi Amaterskog kazališta Marko Orešković.
Isto je kazalište 1976. s uspjehom izvelo Klupko pod redateljskom palicom Ladislava Matkovića i uz poznate gospićke glumce entuzijaste. Posjećenost je bila iznimna, svaki put bilo je oko 400 gledatelja.
Zanimljiv je i opsežni tekst Grge Rupčića objavljen u Ličkoj reviji 2001. godine o gospićkom Amaterskom kazalištu i uspješnim izvedbama Budakovih djela: Mećava, Klupko, Tišina! Snimamo!, Na trnu i kamenu i Teštament. Rupčić kritički piše o repertoaru gospićkog kazališta s naglaskom kako domaću tematiku i Budaka kao izvrsnog autora glumci-amateri lijepo prihvaćaju jer utjelovljuje ono izvorno ličko – poimanje života, običaja, vjerovanja pa do govornih interpretacija. Stoga ne čude brojne nagrade i visoka pozicioniranost tog teatra u tadašnjem kazališnom amaterizmu Hrvatske.
Posebno ističe snažnu izvedbu predstave Mećava, koja je izazvala cjelovečernji urnebesni smijeh. Izdvojio je i komediju Tišina! Snimamo!, nazvavši je “rasnim djelom”.
***
Predstava Teštament uspješno je izvedena 24. travnja 1978. godine na Smotri dramskog stvaralaštva zajednica općina Gospić, Karlovac i Sisak.
U Ličkom vjesniku iz 1978. godine Grga Rupčić u povodu Smotre dramskog stvaralaštva zajednica općina Gospić, Karlovac i Sisak (selekcija za Festival dramskih amatera Hrvatske), izvještava o prvom noćnom terminu, kada je nastupilo AK Marko Orešković iz Gospića s Teštamentom Pere Budaka. Prijem publike bio je fantastičan i popraćen gromoglasnim smijehom, a Grga Rupčić piše: „ Po mom sudu to je najbolji kompliment tekstu i glumcima koji su se odreda maksimalno trudili za čistoću glasova, za redukciju gesta, za istinsko uživljavanje u likove.“ (1978: 8)
Procvat: Amatersko kazalište Gospić (od 2013. godine do danas)
U travnju 2013. godine, na inicijativu Pučkog otvorenog učilišta dr. Ante Starčević iz Gospića, Amatersko kazalište započelo je s radom kao djelatnost tog učilišta.
Skupina entuzijasta, različitih dobnih i profesionalnih usmjerenja, nastojala je realizirati teatar kao utočište, mjesto spoznaje, mjesto susreta i mjesto katarze. Vjerujući u to da žive kazalište, da ih svaka nova izvedba nanovo mijenja i da na pozornici dosežu smisao umjetnosti, kazališni amateri AK Gospić postigli su izvrsne rezultate u veoma kratkom vremenu.
Temeljne smjernice rada jasno su postavljene: promicanje i njegovanje kazališne kulture, govora, tradicije u različitim vidovima kazališnog stvaralaštva, stvaranje dramsko-scenskih izvedbenih djela, kao i realizacija multimedijskih projekata i približavanje kazališnog amaterizma domaćoj publici. Nakon službenog osnivanja Amaterskog kazališta, tadašnji ravnatelj Učilišta Milan Ostović i animatorica za kulturu Antonija Tomljenović organizirali su audiciju i imenovali mene kao voditeljicu Amaterskog kazališta te stručne suradnice Dragicu Uzelac i Anu Nikšić. Audiciji je pristupilo petnaestak potencijalnih članova i svi su primljeni.
Tijekom dvanaestogodišnjeg predanog rada, domaćoj i gostujućoj publici predstavili su se s mnoštvom različitih aktivnosti kao što su književne večeri, noći kazališta, obilježavanje važnih datuma u kulturnom životu Gospića, glazbene večeri i slično.
Svakako su najzapaženije kazališne predstave različitih žanrovskih određenja te s odličnim glumačko-scenskim ostvarenjima[4].
Kazališne predstave
Promatrajući kazališni repertoar Amaterskog kazališta Gospić, u svakoj novoj kazališnoj sezoni vidljiv je ozbiljan i zanimljiv rad na tragu prvih načela rada kazališta.
Od samog početka pa do danas uvijek imamo na umu prvotna načela i agende našeg rada – da kazalište mora odgajati publiku i nuditi različit repertoar, ne podilaziti joj, već kreirati nove, svježe sadržaje, pri čemu valja držati visoku ljestvicu vrijednosti. Ponajprije se to odnosi na izbor dramskih tekstova. Odlučujemo se za dramske tekstove naših etabliranih suvremenika, kako u svijetu kazališta tako i u svijetu književnosti, ili pak za dramske klasike čija se djela stoljećima uprizoruju na domaćim i stranim kazališnim daskama.
Važnim se pokazuje i moje profesionalno usmjerenje kao profesorice književnosti s obzirom na to da za gospićko kazalište biram nove i drukčije tekstove koji svojim poetskim osobitostima predstavljaju izazov ne samo u dramaturškom i redateljskom smislu već i u glumačko-izvedbenom. Tako se u promišljanju teatra angažiraju svi članovi kazališta. Kazalište koje započinje s radom 2013. godine ne bježi od domaće ličke tematike ili kazališnog nasljeđa, ali to nije imperativ.
Izazovi i dostignuća
O fenomenu i osobinama gospićkog kazališnog amaterizma može se, naravno, govoriti iz različitih perspektiva, pa tako i promatrajući profil zainteresiranih za aktivni rad u kazalištu.
Stanoviti je problem što nema dovoljno muškaraca zainteresiranih za kazališni amaterizam, bilo zbog tvrdog ličkog temperamenta, bilo zbog straha od javnog nastupa ili kritičkog stava sredine u kojoj živimo i radimo. No AK Gospić imalo je veliku sreću da je našim članom bio veliki glumac Krešimir Tomljenović, koji je snagom i ljubavlju vlastitog postojanja utkan u sve pore ovog teatra. Glumac je to koji je svojim djelovanjem, snažnim talentom dao gospićkom amaterskom kazalištu najveći zabilježeni obol. Zapaženim nastupima u predstavama Klupko i Balon, Tomljenović je glumački potencijal i neprikosnoveni žar igranja na kazališnim daskama dokazao pred festivalskim povjerenstvima i brojnim selektorima. Nažalost, iznenadna bolest i njegov odlazak s ovoga svijeta veliki su gubitak ne samo za kazališni amaterizam našega kraja već i cijele nam domovine.
***
Važno je napomenuti da u Ličko-senjskoj županiji ne postoji ni jedno drugo amatersko kazalište, dramska skupina ili udruga. Jedno je vrijeme, ali svega dvije godine, u Otočcu djelovalo Amatersko kazalište Arupim. To nije dobro jer nema pozitivne konkurencije ni mogućnosti suradnje i razmjene iskustava savjetodavne naravi.
Premijere kazališnih predstava od 2013. do 2025. godine
Za prvu premijernu predstavu Amatersko kazalište Gospić bira Noru danas Mire Gavrana, obiteljsku dramu koja prikazuje utjecaj tranzicijskog društva na suvremenu obitelj. Tumačeći Noru danas, možemo govoriti o tzv. konverzacijskoj drami, tehnici teatra u teatru, suočavanju fikcije i zbilje, što je zasigurno bio veliki zalogaj za tek osnovanu kazališnu skupinu. U prikazu partnerskih, muško-ženskih odnosa prisutno je i problematiziranje položaja žene, što su gospićki kazalištarci svakako uspjeli prikazati.[5]
Sljedeće je godine premijerno izvedena predstava Gostioničarka Mirandolina prema tekstu Carla Goldonija, zahvaljujući tada već ponešto vještijoj i sigurnijoj kazališnoj skupini. Izvrsno intonirani dijalozi, scenografija, no nadasve gluma koja obećava, razlog su zašto je, po mojem mišljenju, ta predstava dobila naklonost publike. Prenijeti autorovu poetiku začetu na klasičnim postulatima, pomalo osuvremenjenu, a da se ne izgubi iskonska vrijednost teksta, bio je velik zalogaj.
Predstava Škola za žene J. B. P. Molièrea, također premijerno izvedena 2014. godine, jedna je od uspješnica u radu našega kazališta. Za njezino uprizorenje bili su potrebni duboki dramaturški zahvati, a svakako je i u glumačkom smislu bila izazov. Pisana je u stihu, stiliziranim izričajem, klasicističkom poetikom savršene forme i duboke sadržajnosti. Jedna je od najbritkijih Molièreovih komedija. Naša je prilagodba išla u smjeru narativne forme s iznijansiranim dijalozima i zanimljivim glumačkim peripetijama. U sebi nosi elemente suvremenosti i mogućnost aktualizacije tzv. vječnih tema kojim svaki glumac na sceni predstavlja i svoje životne okolnosti.
Predstava Klupko Pere Budaka izvedena 2015. godine mnoge je Ličane i Gospićane podsjetila na prethodne izvedbe gospićkog kazališta, na znane gospićke glumce-amatere i izazvala oduševljenje naših sugrađana. Ne opterećujući se prethodnicama ili pak profesionalnim kazališnim izvedbama, odrađen je odličan posao i postavljeno je jedno novo, zanimljivo klupko za raspletanje čijoj smo se realizaciji i sami pomalo čudili. Gospićki novinar i naš kroničar Marko Čuljat u Ličkim novinama piše o premijernoj izvedbi:
Predstava “Klupko – Klupko za rasplitanje u Gospiću” – izazvala je posebnu pozornost domaće publike koja je doslovno ispunila gospićke ulice prije premijere pa smo iščekujući početak predstave iza zastora slušali povike poput: ‘Ovo je fenomenalno, na ulici je rijeka ljudi!’ (arhiva Marka Čuljata, 2015.)
I uistinu su dvoranu Učilišta i predvorje ispunili ljubitelji kazališta, zaljubljenici u lički jezik i ličku priču. Sve je to glumcima bio dodatni vjetar u leđa, koji je također zaslužan za iznimno uspješnu izvedbu, kao i izvedbe koje su poslije uslijedile. Zapaženi dojam ostavila je bogata scenografija inspirirana autentičnim ličkim, narodnim životom, baš kao i bogati i šaroliki kostimi. I naravno, na kraju je začinjena pjesmom Oj, Livado, rosna travo! u izvedbi i pratnji tamburaškog sastava Učilišta. Prema riječima redatelja Zorana Mužića, vrijednost te predstave leži u masovnosti ansambla, njegovanju baštine, afirmaciji jezika i običaja naroda Like, kao i vidljivom scenskom naporu i ustrajnosti. Na 55. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama 2015. godine Krešimir Tomljenović za kreaciju uloge Josine nominiran je za najbolju mušku sporednu ulogu.
Predstava Žena s cvijetom u ustima nastala je 2016. prema izvornom tekstu Čovjek s cvijetom u ustima Luigija Pirandella. U toj drami Pirandello nastoji dati kontrast između žene koja želi žarko živjeti vrijeme što joj je preostalo i žene koja ne osjeća potrebu opterećivati se ikakvim uzbuđenjima. Pirandello se bavi promatranjem i proučavanjem čovjeka i njegova života sastavljenog od iluzija koje se nameću kao istina, u ispunjavanju obaveza prema društvu te suočavanju čovjeka s razgolićenim životom. Gledatelji se tako mogu pozabaviti pitanjima vlastitoga života i svijeta koji ih okružuje. Zanimljivo je istaknuti i sudjelovanje na 56. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama, kada smo dobili opasku “kako smo se poskliznuli i odakle nam je hrabrost bila dirnuti u Pirandella (…) Možda bi se amateri trebali pozabaviti tekstovima bliskim njihovim mentalitetima, ‘ukrvljenim’ genima, a ujedno i prepoznatljivim stereotipima čija izvedba može biti više ili manje uspješna”. Autora ili autoricu ovog komentara neću spomenuti, ali ću samo kratko zaključiti pitanjem: gdje je tu čar istraživanja književnih ili filmskih klasika i neupitna hrabrost, ako nam se prigovara što smo se “drznuli” zakoračiti “izvan svojih okvira”? Predstava je izvedena na 56. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
Drama Čelične magnolije Roberta Harlinga, premijerno izvedena 2017. godine, predstavljena je i na 58. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama. Citirat ću iz osvrta objavljenog na portalu Virovitica.net:
Glumice gospićkoga ansambla hrabro su se uhvatile u koštac s vrlo zahtjevnim tekstom, u čemu im je uvelike pomogla odlična dramaturgija i režija, uz koje su mogle doći do izražaja prije svega izvrsna i prpošna Maja Brozičević u ulozi frizerke te Tatjana Kolak čiji je raspon emocija i lakoća igre dodatno pojačavao ionako vrlo jaki tempo izvedbe cijeloga ansambla. Kad se tome pridoda odličan glumački par koji su činile Marija Šaban i Vera Poljak čiji je oštri sukob posve prirodno prerastao u neobično prijateljstvo, zaokružen je okvir za odličnu kolektivnu igru.
Dramu Žetveni ples Briana Friela uprizorili smo 2017. godine. To je topla obiteljska drama koja na poetičan način progovara o sudbinama i životima sestara u Irskoj. Skroman život na granici sna i jave osvješćuju svakodnevna razmišljanja, poteškoće i maštanja sestara. Briga o djetetu i borba za egzistenciju stalno je žarište njihovih životnih preokupacija. Jedno će im ljeto promijeniti život. U tom je tekstu vidljiva korelacija s Čehovljevim Trima sestrama. U predstavi se spaja ruralna Irska, poetični Čehov i njegova ruska provincija te na kraju naša Lika koja korespondira s Frielovom autorskom parafrazom. Predstava je izvedena i na 59. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama, a o njoj piše u svojem izvješću član prosudbenog povjerenstva, kazališni kritičar Igor Ružić:
Predstava je nastala u skladu s poetikom nekoliko posljednjih produkcija iste skupine, koja svoje uspješnice bira po principu dramskih tekstova koji su višestruko kazališno provjereni, a onda i filmski ovjereni, što jest jedan od mogućih putova ka kazališnoj izvrsnosti. Idealu spoja najbliže dolazi Maja Brozičević igrajući središnji lik Kate, što je potvrđuje kao izvođačicu koja iz produkcije u produkciju produbljuje svoj emocionalni registar i sposobnost prilagodbe srastanja s ulogom. Kvalitetni kontrapunkt daje joj Marija Šaban, ali one su u prednosti nad ostalim izvođačima po zrelosti i iskustvu. Među mlađima, pored funkcionalne, ali i dalje ponešto sputane Naomi Ojurović Čačić, kao potencijal ovdje debitiraju Paulina Uremović i Tea Šimunović, te posebno Davor Rukavina, koji se pohvalno ni na trenutak ne gubi na skliskoj podlozi igranja ostarjelog i onemoćalog Jacka.
Predstava Žene u crvenom Davora Špišića, premijerno izvedena 2018. godine, najizvođenija je predstava Amaterskog kazališta Gospić. Novinarsko ju je pero nazvalo “hit predstavom”[6], a izvođena je diljem Hrvatske. Riječ je o veseloj i zanimljivoj komediji koja obiluje brojnim intrigantnim i šaljivim dionicama, pjesme, ali i straha, letargije, kao i ekspresije. Prema autorovim riječima posve je jasno kako se ispod razine smijeha i opuštene igre nalaze ozbiljni ženski problemi, problemi suvremenog društva poput pohlepe, gramzivosti, gaženja dostojanstva institucija i slično.
Predstava Vesele žene hrvatske prema tekstu Matka Elezovića postavljena je 2020. godine, a iste je godine dobila nagradu za kolektivnu igru na Festivalu kazališnih amatera u Vodicama. Glumac Dubravko Sidor, član prosudbenog povjerenstva, piše u svojem osvrtu:
No ove četiri žene – uz sjajnu voditeljicu i redateljicu – s nepokolebljivom ozbiljnošću odigrale su ovu komediju. Ni u jednom trenutku nisu se prepustile izazovu pokazivanja da je to komedija i da se publika treba smijati. Ove četiri heroine inspirirale su me da ozbiljno razmislim o feminizmu i da za taj ženski fenomen promijenim percepciju. Nisam nikad, istina, bio neki antifeminist i još manje “mačist”, ali ove četiri žene (uz petu njihovu voditeljicu) apsolutno dokazuju njihovu moć, karakter i složnost.
Jednako tako detaljno opisuje vrsna glumačka ostvarenja:
Maja Brozičević kao Romkinja i Zagrepčanka – pogotovo kao Romkinja majka koja bi opravdavala jedno od svoje djece pred učiteljicom. Ružica Grivičić koja kao majka Bosanka ispravlja u imeniku ocjene svog sinčića u svim predmetima dok Romkinja čuva stražu da ne dođe učiteljica. Tatjana Kolak (koja je ujedno maštovito sa skromnim sredstvima osmislila vrlo funkcionalnu scenografiju) briljirala je u ulogama Vlainje majke i dubrovačke gospođe. A Marija Šaban bila je Vlainja kći, dubrovačka gospođa, ali briljirala je u posljednjoj sceni odlično kostimirane starice Zagrepčanke, usporenim sitnim koracima u štiklama, da bi na samom svršetku predstave prešla u ludi ples kojim se pozivaju i ostale glumice na naklon publici. To je po mojoj ocjeni i briljantno osmišljena scena i odlično režiran naklon za završetak predstave (…) Najzanimljiviji dio predstave je onaj s temama međuljudskih odnosa, mentaliteta regija naše domovine: majkama Romkinji i Bosanki, majke i kćeri Vlainja, vremešnih dubrovačkih gospođa, te na kraju predstave vremešnih zagrebačkih starica koje bi rado vratile sjaj minule mladosti. I bio sam zapanjen kako taj ženski tim funkcionira: i kao bića individualno i kao uigrani kolektiv. Svaka glumica uvijek je igrala u paru s partnericom i tako su se morale uvijek preobražavati u novi lik. Gotovo pri početku svake scene morao sam uložiti trud kako bih prepoznao koja od glumica se kostimirala i maskirala u novu ulogu. Te transformacije su bile vrlo precizno izvedene bez trunke diletantizma. A sam tekstualni predložak Matka Elezovića dušu je dao da odvuče u pretjerivanje u namjeri nasmijavanja publike, što je česti izvor podilaženja publici i kod mnogih profesionalaca.
Predstava Balon Mate Matišić, igrana je 2022. godine, nakon pandemije. Riječ je o intrigantnom kazališnom komadu u kojem se izmjenjuje nekoliko žanrova. Prepleću se elementi komedije karaktera, komedije zabune, melodrame, pučkog kazališta. Uvjerljivošću “predstave u predstavi”, izmjenjuju se i međusobno isprepleću glumačke role, a brzina transformacija u središte stavlja pitanje svrhe kazališta, kao i percepciju kazališnih žanrova. Balon je predstava koja dubinom emocije i empatije izaziva gledatelja na promišljanje o suvremenosti, o vlastitim poimanjima svijeta, identiteta i vrijednosnih ljestvica. Ključna tematska linija usmjerena je na bolni gubitak djeteta. Balon je metafora, odnosi se na lažno postojanje djeteta čiji je dah zadržan u balonu koji žena grčevito drži. Na koncu biva poražena, upravo dahom i smijehom. Tematizira se fenomen kriminala koji se beskrupulozno provlači svim porama društva, a potom i sudbina glumca te njegova egzistencija. Predstava je izvedena na 62. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
Gola Europa Milka Valenta, premijerno izvedena 2023. godine, dvanaesta je kazališna predstava Amaterskog kazališta Gospić. Posve je drukčija od svih dotadašnjih predstava, i sadržajnom strukturom i dramaturškom prilagodbom, kao i redateljskim zahtjevima, a posebno se ističe zahtjevnošću glumačke izvedbe, minucioznim monološkim, narativnim i recitatorskim dionicama, usklađenošću stalnog bivanja na pozornici, plesnih, pjevačkih i koreografskih dionica, ali i scenskih rekvizita te zahtjevnom tehničkom realizacijom. To je intrigantni dramski tekst nastao iz provokativnog stvaralačkog pera Milka Valenta, u kojem autor oštroumno progovara o dekadenciji zapadne civilizacije s pomoću motiva rata, seksa, krvi i ljubavi. U Goloj Europi, uz mnogo ljekovitog seksa, zapravo jedinog spasa smoždene civilizacije, mlada urbana djevojka tuguje za zaručnikom koji je poginuo u ratu. Na specifičan način, s djevojkom tuguje i njezina obitelj, okupljena oko lijesa. Specifičnost kazališnoj predstavi daju likovi i to: redateljica i autor, urbana djevojka, poginuli Robert, ratni veteran, velika mama i tri mažoretkinje. Dekadencija je u prvom dijelu predstave pozitivno nijansirana, dok je u drugom dijelu vidljiva namjera oštre kritike društva. Naglasak je na konceptualnom, a ne fabularnom oblikovanju. O toj predstavi, izvedenoj na 63. Festivalu kazališnih amatera u Vodicama, u svojem osvrtu piše akademska glumica, redateljica i teatrologinja dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić:
Veliki je užitak gledati na pozornici izvrstan tekst Milka Valenta, ponovno uprizoren nakon dva desetljeća. Naime, zadnji put sam gledala praizvedbu “Gole Europe” 2003. godine. Iznenađenje je vidjeti u kolikoj mjeri ovaj tekst korespondira sa suvremenim trenutkom. Za veliku je pohvalu što se Amatersko kazalište Gospić uhvatilo u koštac s ovako kompleksnim tekstom koji se poigrava citatnošću, metatekstualnošću, autoeferencijalnošću. Velike čestitke na tome, kako autorima predstave tako i onima koji ovaj teatar podržavaju. Jednako je tako za svaku pohvalu rad i znanje voditeljice i redateljice Anele Serdar Pašalić koja se odvažno i predano uhvatila u koštac s ovim zahtjevnim zadatkom. Čestitam! Međutim, u ovakvim je pothvatima važan cijeli tim: tako da predlažem redateljici da oko sebe okupi ekipu koja bi se bavila scenskim pokretom, vizualnim planom (scenograf, kostimograf), autor svjetla, autor glazbe. Jednako tako, puna srca predlažem da glumačka družina radi na vlastitim vještinama: kako onim koji se tiču glasovnih i govornih vježbi, tako i improvizacijama, međusobnom suigrom, kako bi mogli suvereno i prezentno bivati na sceni te se posvetiti mnogim slojevima značenja što ih ovaj izvrstan tekst nosi.
O predstavi piše i redateljica i dramska pedagoginja Iva Srnec Hamer:
Presretna sam da je Amatersko kazalište Gospić odabralo “Golu Europu”. To je jako hrabar potez budući da ovakav tip predstave nije nešto što će natjerati mase i mase ljudi da hrle u kazalište, ali je njihov potez iznimno bitan jer direktno radi na edukaciji publike. Mi moramo kao izvođači i autori pružiti publici raznolikost, mi smo veza između publike i novih tekstova, autora ko/ji su drugačiji od onih na koje su oni navikli. I upravo zbog toga sam iznimno zadovoljna predstavom.
Amatersko kazalište Gospić nastavlja s radom uprizorenjem drame Reces i ja Olje Lozice 2024. godine. Predstava je temeljena na dramskom predlošku u kojemu ne postoji jedna linija radnje. Specifičnost te drame uočljiva je u prikazu različitih emocionalnih i intimnih priča koje autorica smješta u Zagreb, a radnju ograničava na jedan dan. To je redateljski i glumački vrlo izazovna predstava, u kojoj sedam glumaca u trima međusobnim odnosima iznose teške životne priče pomalo pesimističnih i depresivnih ljudi. Režija teži realističnosti, inzistira se na konkretnim detaljima kako bi glumci bili što ekspresivniji prilikom stvaranja međusobnih odnosa. Olja Lozica govori o svojem tekstu:
Komad se bavi ljudima koji pod pritiskom problema zbog nedostatka novca zaboravljaju osnovne stvari, a to su ljudski odnosi. Zato u imenu i postoji igra riječi jer idemo na prokazivanje recesije kao nečeg što je prolazno. Ta recesija će ipak proći a ljudi će ostati.
Izazovnost u postavljanju toga teksta leži i u činjenici da ga je autorica stvarala dijelom tijekom procesa rada na predstavi, tako da se podrazumijeva da svaki novi proces stvaranja predstave izaziva i preinake samog teksta. Predstava je, kao i brojne dosadašnje, izvedena na Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
Aktualna je predstava AK Gospić Tri treća tromjesečja Nine Horvat. Postavljena je dakle 2025. godine, a riječ je o komediji koja govori o povjerenju u muško-ženskim odnosima. U bolničkoj sobi upoznajemo tri žene različitih godina, različitih životnih stilova, ali i stasa, u devetom mjesecu trudnoće. Tekst je duhovit, dijalozi su kratki, jasni, ne dopuštaju improvizaciju i kao takvi traže glumačku ozbiljnost: ne samo u interpretativnom smislu ili umijeću prijenosa odnosa ili emocije gledateljstvu te uvjerljivosti igranja nego i specifičnom pristupu pamćenja teksta. Glumice utjelovljuju junakinje zahtjevnih psihograma koje su karakterno precizno iznijansirane, a njihova duhovitost, iako su suočene s užasnom spoznajom, drži publiku budnom i napetom 60 minuta igranja. Režirati ovakvu predstavu nije bilo lako; koliko god je tekst linijski, po nekima čak i trivijalan, usudim se reći i dosadan, nisam poklonica takvoga mišljenja. Predstava je izvedena na 65. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
Radionice, seminari, događanja, gostovanja
Ostale aktivnosti Amaterskog kazališta Gospić uključuju brojna gostovanja diljem Ličko-senjske županije i Republike Hrvatske, a vrijedno je istaknuti i umjetnički projekt Glumci u Gospiću, koji živi od 2018. godine, a inicirala ga je organizacija Art Asić, te se uspješno održava svake godine. Ideja projekta zasnovana je na suradnji glumaca amatera s profesionalnim glumcima u vidu edukacija, razmjene iskustava, savjeta, glumačkih i inih radionica, a sve radi potpunijeg i uspješnijeg rada glumaca amatera.
Tijekom dvanaestogodišnjeg rada i trajanja amaterskog kazališta, a u svrhu kvalitetnijeg rada i postizanja uspješnih rezultata, osim pojedinačnih edukacija pa onda i naših grupnih, zajedničkih, kao i iščitavanja klasične i suvremene literature, sudjelovali smo na različitim kazališnim seminarima, radionicama i projektima. U organizaciji Hrvatskog sabora kulture kontinuirano smo pratili tematske seminare, više puta kao aktivni dionici sa svojim primjerima iz prakse, tematizirajući probleme i dvojbe iz kazališnog amaterizma.
Potrebno je izdvojiti predstavu Vesele žene hrvatske, koja je na jednom od spomenutih seminara bila predloškom za radionicu pod nazivom Režija kazališne predstave, u svibnju 2021. godine.[7]
U svojstvu kazališne voditeljice sudjelovala sam na Kazališnom saborovanju u prosincu 2021., na stručno-znanstvenom skupu Kazališni amaterizam u Hrvatskoj u srpnju 2020. te na međunarodnom skupu o kazališnom amaterizmu u Europi, održanom u Sloveniji tijekom siječnja 2019. i 2020. godine.
Tijekom pandemije upriličene su i radionice za sve članove, ili uživo ili putem interneta, zahvaljujući uspješnoj suradnji sa Senkom Bulić, Vedranom Ćosićem i Jurom Radnićem, na temu scenskog pokreta i suvremenog teatra. Redateljica Iva Srnec u sklopu projekta Pjesma cvrčka održala je zanimljivu radionicu nakon je nazočila probi predstave Žene u crvenom. Tijekom pripreme kazališne predstave Vesele žene hrvatske kazalište su posjetili otac i sin Matko Elezović i Matko Elezović, koji su također nazočili probi, a potom održali zanimljivu glumačku i redateljsku radionicu. S autorom Elezovićem kontaktirali smo i videopozivom kada je s Jadrankom Elezović pratio naše probe i poticao nas u radu.
Danas i sutra kazališta
Dosad je kroz Amatersko kazalište Gospić prošlo četrdesetak članova – učenika, studenata i odraslih – koji su na razne načine bili vezani za naš grad i u kazalištu ostavili dio sebe. Desetak stalnih članova kazališta, desetak mladih koji su uvijek pri ruci i oni koji će se pridružiti u doglednoj budućnosti jamče kontinuitet i stabilnost kazališta te njegovu prepoznatljivost i pozicioniranost u okviru amaterskog stvaralaštva.
Zahvaljujući vlastitim talentima i predanosti, ti ljudi nastavljaju razvijati kazalište kao prostor zajedništva, promišljanja i umjetničkog izraza. Kazalište je oduvijek bilo mjesto susreta i novih uvida – prostor u kojem se spajaju različite umjetnosti i otvaraju nova viđenja svakodnevice.
Kazalište živi kroz ljude i ispunjava svoju edukativnu i umjetničku ulogu, učenja, stvaranja, djelovanja i promišljanja. Ta se uloga najjasnije ostvaruje u odnosu glumac – djelo – publika.
Biti glumac podrazumijeva možda najljepši posao na svijetu; posao u kojemu treba težiti, ostvariti i dokučiti najviše moguće standarde, umijeća i znanja.
To je poput škole koja traje i suočava svoje sudionike s novim izazovima, strahovima i kazališnim tajnama.
Kazalište je instrument koji razbija i razara dvojbe, predrasude, a pritom izravno servira nove ideje, nove poglede, novu umjetnost glumačkoga življenja.
[1] Matica hrvatska u Gospiću, Gospić 2022.
[2] Prvog srpnja 1956. opet se spominje glumac Mate Burić i predstava Klupko, kao i priznanje glumcu koje mu je uručio redatelj Ladislav Matković.
[3] Julije Derosi, hrvatski književnik, pedagog i publicist, predavač na pedagoškoj školi u Gospiću od 1950. do 1972.
[4]Popis kazališnih premijera od 2013. godine pa do danas: Nora danas Mire Gavrana, Božićna bajka Nade Iveljić, predstava za djecu, Gostioničarka Mirandolina Carla Goldonija, Škola za žene prema J. B. P. Molièreu, Klupko Pere Budaka, Žena sa cvijetom u ustima prema drami Luigija Pirandella, Čelične magnolije Roberta Harlinga, Žetveni ples Briana Friela, Žene u crvenom Davora Špišića, Vesele žene hrvatske Matka Elezovića, Balon Mate Matišića, Gola Europa Milka Valenta, Reces i ja Olje Lozica, Tri treća tromjesečja Nine Horvat.
[5] Danas bih s velikim odmakom, znanjem i usavršavanjem to u potpunosti drukčije napravila.
[6] Gospićke žene u crvenom maestralnom glumačkom izvedbom, snagom vlastitih osjećaja, šarmom i duhovnošću, po kojom začinjenom psovkom, vještim baratanjem oružja i slasnim okusom piva, začinile su hit predstavu! (Virovitica.net, 2017.)
[7] “Temelj rada bili su dramski tekstovi uprizoreni na 60. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera: VESELE ŽENE HRVATSKE (prema tekstu Matka Elezovića u izvođenju Amaterskog kazališta Gospić) i POTPUNI STRANCI (prema filmu Perfetti sconosciuti redatelja Paola Genovesea u izvođenju Amaterskog kazališta PAX POU-a Samobor). Uz iskustva i rješenja redatelja navedenih predstava, aktivni sudionici u ulozi redatelja ponudili su svoja redateljska rješenja i ideje za navedene tekstove.” (Hrvatski sabor kulture)
Anela Serdar Pašalić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, ravnateljica je Gimnazije Gospić te predavačica na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću i Sveučilištu u Zadru. Kao dugogodišnja voditeljica Amaterskog kazališta Gospić aktivno sudjeluje u kreiranju obrazovnog i kulturnog života grada.
