Koliko je sati?
Agata Karan
U tami pozornice u kojoj nas vodi samo zvuk plesa kaubojskih čizama na scenu stupa Jimmy Ćorak.
Jimmy je kauboj. Jimmy je revolveraš.
Jimmy je na prvi pogled stereotip zapadnjačke kulture u svojem najidiličnijem vestern izdanju.
Jimmy ne može biti dalje od našeg malog brdovitog Balkana.
Ali Jimmy je nesretno dijete. Jimmy je dječak bez oca.
Jimmy je nedovršena rečenica.
Jimmy nam ne može biti bliži.
Monodrama Jimmy Ćorak Matije Čigira u intimnoj atmosferi Kazališta lutaka Zadar dobila je jednu posve novu dimenziju. Publika je smještena na samoj sceni, glumac tek što nam nije na dodir ruke, a uz slušalice koje su nas dočekale u gledalištu, u potpunosti imamo dojam da smo unutar Jimmyjeve glave.
U predstavu smo uvedeni zvukom, slika na prvu izostaje, ali ne dajte se zavarati, ona itekako slijedi. Minimalno postavljena scena s tek par rekvizita apsolutno je opravdana izvedbom glumca. Na trenutke se čini da je sve osim samog Čigira i njegove izvedbe suvišno jer oni traže i zaslužuju i više od vaše apsolutne pozornosti.
Čigir nam prvo donosi Jimmyja, protagonista kontradiktornog samom sebi pa tako i izrazu protagonist. Jimmy je mladić na Divljem zapadu, kauboj na putovanju da postane najbolji revolveraš na svijetu.
Ovim putovanjem vizualno i psihološki pratimo Jimmyjeve borbe iz kojih sve jasno vodi prema onoj s ocem, kao i sa samim sobom. Putem upoznajemo razne likove, jašemo u sedlima, pijemo u zadimljenom saloonu i slušamo live country, a sve to dok sjedimo na mjestu – jer za ono što nam Čigir donosi nema druge riječi osim magije. Jimmyjev svijet vrti se oko nas, a mi sjedimo ošamućeni u trenutku i nadamo se da će nas vrijeme pričekati. Pozornica je punija nego dječje igralište na odmoru, a samo je jedan Čigir na njoj.
I dok se svi likovi, priče i metci kovitlaju u vrtlogu izvedbe, Jimmyjev se lik od početnog neustrašivog kauboja ogoljuje do nesretnog dječaka, punog tuge i željnog očeve ljubavi. U tom trenutku, Čigir izlazi iz uloge Jimmya u ulogu “sebe” te se obraća publici.
U trenu postaje toliko malen da nam se srce slomi. Po treći put u izvedbi pita nas koliko je sati, sjeda na stube među nas moleći nas da s njim čekamo njegova oca koji će sada doći.
Predstava započinje dvobojem revolvera, a završava dvobojem srca – onim u kojem vi izvučete deblji kraj. Jimmy nam govori o djeci koja odrastaju s rupom u svojem životu koja, što su stariji, raste s njima i postaje neispunjiva. Jimmyji ovoga svijeta nikada neće odrasti, oni duboko unutra zauvijek ostaju djeca, čekajući ljubav i odobravanje koje nije došlo kada je trebalo. Čekajući da tata dođe po njih u školu, njihovo jedino pitanje zauvijek će biti: “Koliko je sati?”
Jimmy Ćorak, izvedba 1. rujna 2025. u Kazalištu lutaka Zadar. Tekst je nastao u sklopu radionice kazališne kritike organizirane od 1. do 3. rujna 2025. na 3. Zadarskom festivalu monodrame, suradnjom Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa i Sveučilišta u Zadru, koju je vodila Kristina Tešija. Pod njezinim mentorstvom polaznici su usvajali analitičke alate te razvijali vlastite kritičke vještine u promišljanju izvedbenih umjetnosti.
