Muški i ženski principi preživljavanja
Anđela Vidović
Vrijedni pomaci u starim trikovima
Čovjek proizvodi zlo kao što pčele proizvode med.
William Golding
Engleski nobelovac William Golding u četrdesetim godinama života objavljuje prvi roman Gospodar muha (1954), koji će obilježiti generacije tinejdžera te postići rijedak uspjeh. Postat će bestseler, a ubrzo i klasik. Široko rasprostranjenu lektiru pratit će dvije filmske inačice, ona Petera Brooka iz 1963. te Harryja Hooka i Sare Schiff iz 1990, a odnedavno i predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku nastala prema dramatizaciji Nigela Williamsa. Golding u intervjuima ističe kako je subjekt romana odabrao po ključu posve izvan vlastitog iskustva te se zbog toga odlučuje za dječake kao protagoniste. Dječaci iz elitne škole na različitim su se registrima upisali u kolektivnu svijest, podastirući nova tumačenja ovisna o trenutačnom čitateljskom habitusu. No ono što se promijenilo u banalnosti dječjeg zla od Hladnog rata naovamo pripada, nažalost, katastrofama suvremene povijesti. Nezamislivo, poput Boko Harama u Nigeriji ili djece vojnika u Afganistanu, postalo je svakodnevno i sveprisutno. Efekt šoka iz današnje se perspektive čini ponešto ublaženim reliktom „nevinijih“, ali ne i manje okrutnih vremena.
Adaptacija koja usporava ritam
Redatelj Vanja Jovanović smješta izvođače i publike na scenu, iako je percepcija uglavnom usmjerena frontalno te ne funkcionira na svim četirima planovima. Slojevitost izgrađuje na simboličkim, fizičkim i vizualnim izvedbenim elementima. Svjestan rizika, nerijetko se na njemu i posklizne, no trajno upisano ostaje dugo željeni pomak u razmišljanju o kazalištu – da se može i mora drukčije od uobičajena niza lake komedije i snažno lokalizirane drame. S jedne strane, adaptacija Patrika Gregureca i redatelja Jovanovića, koja obiluje citatima i prepričavanjem radnje, najslabija je točka izvedbe jer se ritam nepotrebno usporava, a to dovodi do osjetnog pada u određenim dijelovima. S druge pak strane, vidljiv je posvećen rad s glumcima, zanimljivost rješenja koja se nerijetko crpu iz lutkarstva, ali i pažljivo biranje suradnika, posebno kad je u pitanju koreografkinja Melisa Beqaj, što nas dovodi tek do naoko paradoksalne situacije kad je riječ o osječkoj kazališnoj sceni. Napokon je pred nama mnogoznačnost, podijeljenost, pa i umjetnička ozbiljnost.
Prebacivanje kamena smutnje
Osječki Gospodar muha počinje usred mora s glavama zaronjenim u kantama vode. Sukobljavaju se dva temeljna principa. Ralph, kojeg igra Vedran Dakić, utjelovljuje racionalnost, ljudskost, izbor, dok je Jack u tumačenju Ivana Ćaćića tipični darvinist, izražena nagona za preživljavanjem, spreman vladati čim se riješi vlastitih slabosti. Kamen koji označava prevrat, smutnju i smrt prebacuje se iz ruke u ruku te jasno označuje promjene u odnosima moći. Školjka razbijena na tisuće komadića naglasit će kaos do kojeg se dolazi ritmički polako, uz zvuk koji proizvode glumci na sceni, songove te glazbu Ljudevita Laušina.
Predstavnici gomile, poput odlučnog Rogera, kojeg tumači Aljoša Čepl, blizanaca koje igraju Duško Modrinić i Miroslav Čabraja, ali i jedva vidljivi Maurice Dominika Karaule i Bill Mirka Ilibašića, skrivaju se iza vođe kojeg instinktivno odmah biraju ili im je jednostavno spreman više dati. Pajcek Antonija Jakupčevića možda je fizički slab, no iznimno inteligentan i odan, dok je Simon Matka Duvnjaka Jovića kristolika figura, onaj koji hrani najslabije i nevidljive, svjestan da su zvijeri upravo oni, dječaci, stoga je i njegov kraj tim tragičniji. Scenografija Davora Molnara sastoji se od pomičnih kvadrata koji jednostavno i efektno funkcioniraju kao zamišljeni pacifički otok, boksački ring ili zvjerinjak. Pozadinsku zlokobnost i kulminaciju zbivanja vjerno prate kostimi Marija Tomaševića, odrpane školske uniforme te postupna kićenost plemenskih nošnji.
Novi glumački val
Važno je napomenuti kako s ovom predstavom stasa i raste mlađa generacija glumaca. Posebno Vedran Dakić kao gost iz Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima. Ralpha donosi s nevjerojatnom toplinom, dubinom, fizički ekspresivno, slojevito u snazi i ranjivosti, životinjski i izgubljeno, a ovdje je našao istinskog partnera u iskusnijem, uvijek snažno scenski prisutnom, Ivanu Ćaćiću. Tu je i Matko Duvnjak Jović, koji se fizički transformirao iz povučenog, pogubljenog Simona u plesača s vragom, onog koji se otvoreno suočava sa zlom u obliku svinjske glave, te je na scenu donio svu krhkost i ranjivost nekog tko je drukčiji te zbog toga plaća suviše visoku cijenu. Teško se oteti dojmu kako je Gospodar muha dašak svježine u stamenom repertoaru Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Sa starim, viđenim trikovima i nužnim proklizavanjima, prije svega je vrijedan pokušaj da se pozove novu publiku u kazalište. Da se pozove i samo kazalište na vjeru u svoje rizike, na pružanje ruke mlađoj generaciji umjetnika. I to bez fige u džepu.
Krv, znoj i suživot
Hoću asfalt, smog i stan.
Škurta
Albansko dramsko pismo posve je udaljeno od naše publike. Kad se i dogodi proboj poput onog s dramom Prst Doruntine Bashe, nerijetko je na marginama, u zapisima inozemnih blogera, u sjećanjima gledatelja. Beogradska i sarajevska inačica i dalje žive, zahvaljujući sugestivnim glumicama poput Jasne Đuričić i Selme Alispahić, dok je hrvatska izrasla iz diplomskog ispita mlade glumice Vanje Čiče u režiji Anice Tomić, koji je produkcijski preuzeo Teatar igre iz Vinkovaca i Umjetnička organizacija Slavonski Brodvej iz Slavonskoga Broda.
Obiteljske tišine
Zgusnuta, mračna drama za dvije glumice odvija se u kuhinji, a prekidaju je unutarnji monolozi. Nastala je, Basha će višestruko isticati, kao reakcija na problem nestalih u ratu na Kosovu 1998. i 1999. Nerijetko ju svrstavaju u društveno-angažirane, iako je prema mojem sudu riječ o univerzalnoj, intimističkoj drami s elementima narodnih vjerovanja koja propituje mogućnost suživota s tolikim traumama i gubitcima. Povrjeđujemo jer izjednačujemo ljubav i bol, izvire iz podteksta. Praizvedena je u studenome prošle godine u brodskoj Galeriji Ružić. Ovaj tip izvedbe uvelike oblikuje prostor, idealno dnevni boravak u kojem je i praktički nastala na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Skučena scena ima tu moć da nas kao gledatelje učini podjednako saveznicima i voajerima. U osječkom Kulturnom centru ta se intima izgubila odlukom da se predstava smjesti u kut velikog galerijskog prostora čijim će zidovima uporno odzvanjati okolna buka.
U skučenom prostoru intime
Bez obzira na izazovne uvjete, pred nama su snaha Škurta, koju igra Vanja Čiča, i svekrva Zoja, koju igra Selena Andrić. Obje bez muževa i same. Posve drukčije. Jedna se miri, druga čeka. Jedna je iz bogate obitelji, druga iz siromašne. Jedna je birala supruga, drugoj je brak dogovoren. Zajedno u tuzi i slabostima, tvrdoglavo vide izlaz u noževima. Bilo da si Škurta u afektu rasiječe prst, bilo da Zoja ne prestaje zabijati nož u leđa riječima. Čiča slojevito dočarava ranjivost i slomljenu mladost, Andrić otrov i otpor starije generacije, ona koja nije ni naučena ni spremna na otvoren razgovor. Mnogo je nijansi u zvukovima iz prirode, šumi, vjetru i oluji, mnogo je simbolike u crvenoj haljini kupljenoj Škurti, mnogo je i nježnosti upisane u krv, znoj i suze kosovskog patrijarhata, no one kao da su naglo prekinute u svega četrdesetominutnoj predstavi. Stoga se čini da Prst ostaje na razini potencijala, odnosno da postoji itekako vrijedan prostor njegova unaprjeđenja u smislu pažljivijeg promišljanja prostora igranja, ali i režijskih rješenja, koji bi ga od trenutačne minijature posve zasluženo uspio preobraziti u pravu, glumački rasnu dramu.
Gospodar muha, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, premijera 7. ožujka 2025. Redatelj Vanja Jovanović, adaptatori Patrik Gregurec i Vanja Jovanović, dramaturg Patrik Gregurec, scenograf Davor Molnar, kostimograf Mario Tomašević, autor glazbe Ljudevit Laušin, oblikovateljica rasvjeta Anđela Kusić, koreografkinja Melisa Beqaj. Ralph: Vedran Dakić, Pajcek: Antonio Jakupčević, Eric: Duško Modrinić, Sam: Miroslav Čabraja, Jack: Ivan Ćaćić, Roger: Aljoša Čepl, Simon: Matko Duvnjak Jović, Maurice: Dominik Karaula, Bill: Mirko Ilibašić. Fotograf: Kristijan Cimer Prst, Teatar igre, Vinkovci, i Umjetnička organizacija Slavonski Brodvej, Slavonski Brod, premijera 8. studenoga 2024. u Galeriji Ružić u Slavonskom Brodu, tekst se odnosi na izvedbu 1. ožujka 2025. u Kulturnome centru Osijek Redateljica Anica Tomić. Škurta: Vanja Čiča, Zoja: Selena Andrić.
