Oči u oči s vlastitom traumom
Anuška Priska Klapan
Monodrama Jimmy Ćorak autorski je projekt kreativnog tima koji čine glumac Matija Čigir, dramaturginja Ivana Vuković i redatelj Ivan Plazibat. Nakon što je premijerno izveden na prošlogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, Ćorak je gostovao i na Festivalu glumca i Marulićevim danima, a naposljetku stigao je i u Zadar gdje je na Festivalu monodrame pobrao ovacije publike, a evo i zašto.
Jimmy je kauboj koji tijekom najvažnijeg dvoboja, onog koji će mu donijeti titulu najboljeg revolveraša, saznaje kako ta titula već pripada njegovu ocu, čovjeku koji ga je napustio i prozvao ćorkom. Odlučuje mu se suprotstaviti, ali tijekom susreta s ocem počne otkrivati svoju ranjivost. Predstava zadire u pojam transgeneracijske traume; analizirajući odnos oca i sina na komičan i nenametljiv način, ova se monodrama otkriva kao parodija na žanr vesterna i ideju kauboja kao oličenja muškosti i surovosti. Trebaju li muškarci ostati “macho” u svakom trenutku i po čemu je poseban trenutak kada tata dođe po tebe u vrtić, samo su neke od tema koje predstava istražuje.
“Koliko je sati?”, pitanje je koje Jimmy Ćorak postavlja na samom početku izvedbe, da bi ga ponovio još dva puta. Tek kada ga izgovori potkraj predstave, postaje nam jasno zašto je dječaku skrivenom iza kaubojskog šešira i čizama bitno znati koliko je sati. Kratkom nas anegdotom Ćorak, a možda i sam glumac Matija Čigir, vodi u duboku pukotinu vlastita djetinjstva s ocem čiji dolazak iščekuje, čak i na samoj izvedbi.
Ćorak je referentni primjerak muškarca koji ne može otvoreno progovarati o svojim osjećajima i pritisku nošenja s tuđim očekivanjima. Koliko je muška emotivnost tabu tema govori i sama činjenica da se ranjivost muškarca morala “sakriti” iza par pištolja i kaubojskog šešira. Poigravanje simbolima vesterna pomoglo je izgradnji opuštene i komične atmosfere zbog koje i teške teme koje monodrama otvara nisu na teret gledatelju. I ne samo to – Čigirova vješta i snalažljiva interakcija s publikom potaknula nas je da mu pomognemo u povezivanju s ocem i potrazi za vlastitim identitetom.
“Susret sa svakom drugom osobom oči u oči je dvoboj”, izgovara Jimmy u jednom trenutku, a ja ostajem s razmišljanjem kako možda baš kaubojski dvoboji simboliziraju suočavanje pojedinca s traumom i nadu kako će kauboj potegnuti revolver prije negoli ga vlastita trauma dokrajči.
Iako Jimmy do kraja izvedbe ne ostaje neustrašivi kauboj, sam sebi dovoljan, već nam otkriva kako u njemu čuči dječak koji samo čeka tatino odobravanje – ne vidim ništa muževnije i hrabrije od toga.
Izvedba 1. rujna 2025. u Kazalištu lutaka Zadar. Tekst je nastao u sklopu radionice kazališne kritike organizirane od 1. do 3. rujna 2025. na 3. Zadarskom festivalu monodrame, suradnjom Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa i Sveučilišta u Zadru, koju je vodila Kristina Tešija. Pod njezinim mentorstvom polaznici su usvajali analitičke alate te razvijali vlastite kritičke vještine u promišljanju izvedbenih umjetnosti.
