Opera u Vichyju – izvedbeni prostor koji je nadživio svoje zlatno doba
Mirna Sindičić
Francuski gradić Vichy, smješten na desnoj obali rijeke Allier u regiji Auvergne, diljem svijeta poznat je po ljekovitoj vodi i termalnim kupalištima. Još od antičkih vremena, kada su Rimljani na ovom području osnovali naselje imenom Aquae Calidae, njegovi su termalni izvori privlačili brojne posjetitelje. Pravi procvat lječilišne tradicije počinje početkom 17. stoljeća, za vladavine kralja Henrika IV. U drugoj polovici 19. stoljeća, zahvaljujući razvoju željeznice i čestim posjetama cara Napoleona III., Vichy je postao važno turističko središte, što je potaknulo opsežnu urbanističku transformaciju.
Grad je postao mjesto okupljanja francuske i međunarodne društvene elite te je u razdoblju uoči Prvoga svjetskoga rata primao čak 120 000 posjetitelja godišnje. U tom je razdoblju sagrađen velik broj reprezentativnih građevina među kojima se ističu Termalni centar u neomaurskom stilu, Dvorana izvora, gradski parkovi te hoteli i privatne vile u stilu Art Nouveau.
Veliki broj posjetitelja daje poticaj i razvoju kulturnog života u Vichyju. Oni su u grad dolazili zbog kura liječenja termalnom vodom, no njihov je odmor neizostavno uključivao večernje šetnje te odlaske na koncerte i predstave. Postojeća kazališna dvorana u zgradi Casina bila je neadekvatna za potrebe rastuće publike pa je 1898. godine iskusnom arhitektu Charlesu Le Coeuru i njegovu asistentu Lucienu Woogu povjeren zadatak projektiranja i izgradnje nove operne kuće. Radovi su trajali od 1898. do 1903. godine, no već 2. lipnja 1901. dvorana je svečano inaugurirana dvorane izvedbom Verdijeve Aide.
Opera u Vichyju svojom veličinom nadmašuje ostale kazališne zgrade u francuskoj provinciji. Dvorana može primiti 1482 gledatelja, što je čini najvećom francuskom opernom kućom nakon pariške Opere Garnier i svjedoči o dojmu koji se novom zgradom želio ostaviti na domaće i međunarodne goste. U parteru je osamnaest redova sjedala i dvanaest loža, na balkonu s tri reda sjedala i dvadeset osam loža, a na drugom katu šest redova sjedala. Pozornica, dimenzija dvanaest metara duljine, petnaest metara širine i dvadeset tri metra visine, dovoljno je prostrana za izvedbu svih opernih djela.
Opera u Vichyju jedini je sačuvani izvedbeni prostor u Francuskoj u potpunosti oblikovan u stilu Art Nouveau, koji se pojavio kao reakcija na historicizam i akademizam na prijelazu s 19. na 20. stoljeće. Art Nouveau, stil u srednjoeuropskim zemljama poznat pod imenom secesija, stroge i ravne linije zamjenjuje mekšim, valovitim formama, inspiriranim prirodnim oblicima. Na pročeljima se zgrada mogu uočiti cvjetni i biljni motivi, ukrasni detalji, vitraji i zanimljive kombinacije materijala. Takav se pristup nastavio i u interijerima, gdje su namještaj, rasvjeta i dekoracije često oblikovani zaobljeno i vrlo dekorativno. Opera u Vichyju tipičan je primjer navedenog. Pročelje se veličanstvenim stubištem otvara prema Parku izvora (Parc des Sources) te odaje dojam iznimne raskoši i elegancije. Monumentalna su vrata ukrašena kovanim željezom s dekorativnim cvjetnim motivima. Izradio ih je majstor kovač Émile Robert, kao i balustrade i ograde u unutrašnjosti zgrade. Fasada je dekorirana ornamentalnim skulpturama, maskama, medaljonima i prikazima glazbenih instrumenata.
Specifično oblikovanje interijera u stilu Art Nouveau ovu kazališnu zgradu pretvara u istinsko umjetničko djelo. Umjesto crvene boje, mramora, pozlate, štukaturna dekoracija koja dominira u većini baroknih i klasicističkih opernih kuća, u uređenju interijera Opere u Vichyju prevladavaju smirenija zlatna, žuta i boja bjelokosti koje doprinose stvaranju tople i svijetle atmosfere. Unutrašnjost zgrade geometrijskim i florealnim motivima oslikao je slikar Léon Rudnicki. Na svodu kupole iznad partera, kroz koju prodire svjetlost, Rudnicki je naslikao lica uglednih francuskih glumaca i glumica onoga vremena: Sarah Bernhardt, Gabrielle Réjane, Coquelina, Cléa de Méroda i Jeana Mouneta-Sullyja. Unutarnju kiparsku dekoraciju potpisuje Pierre Seguin.
Nakon otvaranja, početkom 20. stoljeća, sezona je trajala od svibnja do rujna, dakle tijekom mjeseci kad je najveći broj posjetitelja boravio u tom termalnom središtu. U to je vrijeme Opera u Vichyju imala vlastiti orkestar, zbor i baletnu trupu te je redovito ugošćavala ugledne dirigente i soliste iz cijele Europe. Opera je pritom bila mnogo više od mjesta na kojem se izvodila glazba. U zlatno doba Vichyja, za vrijeme Lijepog razdoblja i Ludih godina, ona je bila jedna od najvažnijih pozornica društvenog života. Posjet termama nije završavao ljekovitim tretmanima i ispijanjem mineralne vode, već koncertima i predstavama koji su nudili priliku za pokazivanje elegancije i društvenog statusa. Publika je dolazila slušati operu, ali i susresti druge pripadnike visokog društva, aristokracije i međunarodne elite. Vichy je tako postao mjesto na kojem su se zdravstveni turizam i kultura povezuju na jedinstven način.
No nakon Drugog svjetskog rata, s opadanjem popularnosti termalnog turizma, Vichy je izgubio dio svoje nekadašnje međunarodne privlačnosti, kulturni život jenjava, trupa se rasipa, a zgrada počinje propadati. Svijet u kojem je Opera imala svoje specifično mjesto nestaje. Godine 1986. opera je oštećena tijekom požara, a potom su gradske vlasti pokrenule njezinu sustavnu obnovu koja je trajala do 1995. godine. Zgradi je vraćen izvorni sjaj, obnovljena je identično izvorniku i uvedeno je grijanje koje je omogućilo izvođenje programa tijekom zimskih mjeseci. Zgrada je danas u potpunosti opremljena za sve vrste izvedbi.
Danas je Opera u Vichyju zaštićeni spomenik kulture, a njezina je arhitektonska i umjetnička vrijednost prepoznata i u okviru kandidature Vichyja za UNESCO-ov popis svjetske baštine u sklopu zajedničkog prijavnog projekta Velike europske toplice (Great Spas of Europe). No Opera u Vichyju nije samo povijesni spomenik, totalno umjetničko djelo stila Art Nouveau, već institucija koja i danas tijekom cijele godine nudi bogat izvedbeni program. Sezona traje od rujna do svibnja te uključuje dramsko kazalište, ples, operne izvedbe i koncerte. Tijekom ljetnih mjeseci Opera producira koncerte različitih glazbenih žanrova.
Danas, više od stoljeća nakon što je otvorila vrata, Opera u Vichyju svjedoči o vremenu u kojem su termalna lječilišta bila mnogo više od mjesta za liječenje. Bila su središta društvenog života, a Vichy je, uz Bath, Spa, Baden Baden i Karlove Vary u tom svijetu zauzimao posebno mjesto. Njegova Opera bila je sagrađena upravo za takav grad: dovoljno velika i raskošna da primi tisuće posjetitelja i dovoljno elegantna da postane pozornica njegova društvenog života. No ona nije ostala zarobljena u prošlosti jer novi joj, suvremeni, izvedbeno raznolik program daje novu svrhu i novi život usklađen sa zahtjevima suvremene publike.
