Oživljeni rukopisi
Ivana Slunjski
Ova tematska cjelina okuplja tekstove pisane u različitim prigodama, koji su iz raznih razloga ostali neobjavljeni: zagubljeni u računalnim datotekama, potisnuti iz uredničkih obzora, nedovoljno uglancani, skicirani, zapisani na marginama bilježnica ili misli. Izmicanje rokova, previše tekstova, a premalo sredstava, neslaganja s koncepcijom, pritisci raznih vrsta, autorska neodlučnost i drugo udaljili su ih od očiju javnosti. Pitanje je što bi se njihovim objavljivanjem u izvornome kontekstu promijenilo, kako bi utjecali na ono što je objavljeno, izvedeno, na cjelinu iz koje su izdvojeni ili u koju nisu ni uključeni, recepciju, kulturu, društvo? Bi li potaknuli nova pitanja, izazivali reakcije, propitivali ustaljeno, pokrenuli diskusije? Jesu li neobjavljivanjem izgubili na važnosti, značenju?
Ako su jednom odražavali konkretne umjetničke, društvene ili političke okolnosti, koliko su im konteksti, onaj u kojem su nastajali i onaj u kojem su, s odgodom, ipak objavljeni, usporedivi, koliko se brzo mijenjaju? Koliko su tekstovi statični, koliko daleko dosežu? Jesu li što anticipirali? Što proizvode ovako okupljeni u drugome kontekstu, drugome vremenu, istrgnuti iz cjelina kojima su možda mogli pripadati, kao tragovi prošloga, kao fragmenti koji oživljavanjem spajaju prošlo i buduće, otjelotvorujući svoj potencijal, dobivajući novu perspektivu, mogućnost valorizacije?
Povezujući prošli i sadašnji trenutak pripadaju dvama vremenima istodobno, premda nijednome posvema, i ta dimenzija viševremenosti otvara put zatomljenom subjektivitetu koji upravo u zaostajanju, zakrivanju, zadržavanju, neutisnut i još bez utjecaja na ispisanu povijest, dakle u nedovršenosti, ima značenjski i re/interpretativni kapacitet.
Ti artefakti stvaraju nove relacije i aktiviraju značenja propitujući sjećanja, vrijeme, pohranjeno, učinke onoga što je utjecalo na postojeće stanje. Aktivirajući se kao djelatni elementi, oživljavajući, upućuju na prethodne procese probiranja, selekcije, istodobno osnažujući izostavljeno ili potisnuto. Fragmenti na marginama kanona dobivaju priliku izložiti pogledu/uhu ono što je isprva bilo nedostupno, dajući prostor i glas neuvrštenomu, pokrećući pitanja o društvenim i kulturnim konceptima koji oblikuju naše poimanje prošlosti i sadašnjosti, i onoga što se izdvaja kao relevantan povijesni konstrukt. Podsjećajući na relativnost dominantnih narativa, izostavljeno, neobjavljeno stoga sadrži i klicu subverzivnoga.
