Ubojstvo u podrumu
Olga Vujović
Hrvatske nacionalne kazališne kuće u pravilu imaju ansamble za dramski, operni i baletni repertoar, no ako im manjkaju izvođači u nekom od žanrova, “posuđuju” interprete iz drugih kazališta (K-HNK), udružuju se s odgovarajućim kazalištima ili biraju takve predstave za koje im dostaju vlastite snage. Upravo potonje dovelo je do izvedbe komornog rock-mjuzikla Ubojita balada (Murder Ballad, prijevod Anja Maksić Japundžić) autorica Juliane Nash (glazba i stihovi) i Julie Jordan (libreto i stihovi) u režiji Nine Kleflin u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu (Scena Rogoz).
Iz redateljske bilježnice Nine Kleflin izdvojit ću nekoliko citata o, kako kaže, “maloj rock operi” sastavljenoj od 42 (kratka) pjevana broja, premijerno izvedenoj 2012. u neprofitnom kazalištu Manhattan Theatre Club:
Žanrovski, djelo je napeti triler o ubojstvu iz strasti, tematizira destruktivnu snagu žudnje i portretira likove koji su dovedeni do ruba. (…) Priču pratimo iz očiju pripovjedačice koja nas uvodi u događaje koji su se već odvili, a mi ih promatramo kroz fragmente sjećanja, kroz situacije koje se prepliću između realnih i zamišljenih, između vanjskih i unutarnjih lomova junaka. U centru radnje je ljubavni trokut/četverokut, ali glavnu atraktivnost ne donose postupci likova već njihova emotivna investiranost u situaciju. (…) Upravo tjelesna strast, taj mračni predmet želja, dovodi ih u situaciju u kojima ih bolno razdire poniženje. Odbačenost doživljavaju tako duboko intimno da ih pokreće do razornih postupaka.
Stihovima “Palimo šibicu / počinje iskrom / puštamo vatru da se rasplamsava / uklanjamo tamu” počinje uvodna pjesma kojom Pripovjedačica (Dea Presečki) najavljuje da će balada završiti ubojstvom. Presečki nosi neobičnu crnu halju (kostimi Ana Mikulić) i stoji za mikrofonom u polutamnom ambijentu ispunjenom dimom (dizajner rasvjete Tomislav Maglečić) ispred orkestra pod vodstvom Davida Vukovića. Scenograf Stefano Katunar podigao je podij na čijoj lijevoj strani dominira bar s velikim šankom, desna strana prepuštena je glazbenicima, a ostatak prostora uskom se pistom proteže do prvog reda, pa kako glumci sjedaju na njezin rub, tako je publika povremeni neposredni svjedok.
Sara (Hana Hegedušić) i Tom (Lovro Rimac) imaju strastvenu vezu i snove o glazbenoj odnosno glumačkoj karijeri, ali ih njihova neobuzdanost iscrpljuje i oni se rastaju (ljubavne se pjesme izmjenjuju s opažanjima Pripovjedačice). Slomljena Sara tetura iz bara i sudara se na ulici s profesorom Marcom (u originalu Michael), pa s obzirom na to da je on (Robert Španić) brižan, Sara ga postupno prihvaća i oni postaju par – vjenčaju se i dobivaju kćer. Odjeća prati Sarin prijelaz iz “divlje” faze s Tomom u obiteljski smiraj s Marcom: kožne hlače i nemarne majice zamjenjuje uredna odjeća (odjeća također statusno dijeli Toma odjevenog u kožni komplet od Marca, čiju odjeću odlikuje građanski stereotip). Izvedbeni prostor relativno je skučen, ali glumci uspijevaju (koreograf Igor Barberić) izraziti skalu osjećaja koja varira između strastvene ljubavne veze i obiteljskog smiraja. Sara i Marco sve se manje slažu oko mnogih stvari, pa Sara postaje nezadovoljna i sve češće misli na Toma, i kada ga napokon potraži u baru, oni nastavljaju vezu. Tom je temperamentan i burno iskazuje opsjednutost Sarom te od nje traži da ostavi svoju obitelj. Saru iscrpljuje kontinuirano laganje dvojici muškaraca i odlučuje prekinuti s Tomom jer uviđa prednosti mirnog života s Marcom. Tom ne želi prekid veze i Sara ga odlučuje ubiti, a kada Marco otkriva njezinu vezu s Tomom, poželi ih oboje ubiti. I tako se njih troje nadahnuti ubojitim namjerama zateknu u baru, ali, srećom, susret ne završava smrtnim ishodom.
Dok se Sara, Tom i Marco koprcaju u kavezu isprepletenih kompliciranih odnosa, Pripovjedačica često grimasama (čak zluradim izrazom lica) daje naslutiti da nije samo nezainteresirana izvjestiteljica: s obzirom na to da prepričava prošli događaj, dobro zna tko je ubijen i kako je ubijen (palica visi na zidu!). A također vrlo dobro zna i tko je ubojica.
Dinamično redanje rokerskih glazbenih brojeva i mahom uspjeli pjevački (i glumački) nastupi, kao i neobična tema, čine ovu predstavu iznimnom pojavom među glazbenim predstavama i kao takva je dobrodošla na varaždinski repertoar. Osobno bih više voljela da je izvedba rokerskog para (Hana Hegedušić i Lovro Rimac) intenzivnija, ali bez obzira na tu opasku, predstava je zanimljiva i predviđam joj dug život.
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, premijera 10. listopada 2025. Autorice Juliana Nash i Julia Jordan, prevoditeljica Anja Maksić Japundžić, redateljica Nina Kleflin, glazbeni voditelj David Vuković, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Ana Mikulić, oblikovatelj svjetla Tomislav Maglečić, koreograf Igor Barberić, asistentica scenografa Mateja Ozmec. Pripovjedačica: Dea Presečki, Sara: Hana Hegedušić, Tom: Lovro Rimac, Marko: Robert Španić. David Vuković: klavijature, voditelj benda, Hrvoje Šenjug: električna gitara, mandolina, Vid Novak Kralj: akustična gitara, Aleksandar Vešić: bas gitara, Damir Hodić: bubnjevi. Foto: Marko Ercegović.
