Uspostavljajući referentno polje političke društvenosti te analizirajući međudjelovanje različitih društvenih pojava u okviru političkoga kazališta, Dubravka Crnojević-Carić pokazuje kako kazalište provocira društvene i političke granice, kako postaje prostor artikulacije i reprezentacije marginaliziranih glasova te izazivanja dominantnih diskursa, ali i kako društveni mediji utječu na slobodu izražavanja i umjetničku autonomiju.

Ponekad nas mnogostruka viđenja, mnogostruke pozicije koje nas naizgled razbuđuju – zavaravaju. U pozadini možda stoji jedan glas što nas priprema na novu tranziciju, novu promjenu i skok preko granice. Govoreći o pojedinim fenomenima, možda u pozadini stoji skrivena namjera afirmacije drugačije, opozitne paradigme.
Je li teatar uistinu zrcalo života (unutarnjeg, osobnog ili društvenog) ili je pak oruđe koje služi uvođenju društvenih promjena, a čije su agende skrivene oku?
Vide li se u teatru posljedice mijene sistema ili, možda, promjena sistema kreće iz teatra?

Dubravka Crnojević-Carić